Nove DNK analize ukazuju na to da su se Vikinzi, koji su okupirali Britaniju, zapravo vraćali u svoju domovinu, jer prema tim nalazima ispada da su ljudi nordijskog porekla tamo živeli pre no što su stigli prvi Vikinzi.
Nova analiza čije rezultalte prenosi londonski Dejl mejl, pokazuje da je ljudi nordijskog porekla bilo u Britaniji čak i pre dolaska Anglosaksonaca na njene obale, a za prve skandinavske došljake se smatra da su bili – gladijatori.
Nalazi potiču od iskopavanja ljudskih ostataka u Jorku, za koje se ispostavlja da potiču iz perioda između drugog i četvrtog veka.
Za čoveka čiju su ostaci tela nađeni na groblju na Drifild Terasu u Jorku smatra da je bio „ili gladijator ili vojnik“.
Vikinzi su prvi put došli u Britaniju 793 godine, a prvo registrovano prisustvo Anglosaksonaca potiče iz 449 veka, što sugeriše da su nordijski geni najstariji otkriveni u Britaniji.
Istraživači Instituta Franses Krik u Londonu primenili su visokotehnološku DNK analizu kako bi identifikovali tri odvojena talasa migracija u Evropi tokom dva mileniuuma.
U prvom talasu, ljudi su sa područja sadašnje severne Nemačke i Skandinavije migrirali južnije, u centralnu Evropu tokom prvih pet stotina godina nove ere.
Britanija nije jedina oblast u kojoj je otkriveno značajno prisustvo skandinavske DNK iz tog perioda, s obzirom da su u Nemačkoj, Italiji, Poljskoj i Slovačkoj dobijeni slični rezultati.
Smatra se da je nordijski uticaj doprineo evoluciji tadašnjih jezika i nastanku engleskog i nemačkog jezika.
Bila je i obrnuta migracija, pokazuje novo istraživanje – neki Evropljani su se selili na sever, u Skandinaviju, a na to ukazuje analiza ostataka zuba koji su nađeni u Švedskoj.
Tokom najpoznatijeg talasa srednjevekovne migracije, vikinške horde su se naselile širom Evrope i mnoge su bitke zbog toga izbile, naročito u Engleskoj. Najpoznatije su Bitka na Stemford bridžu (1066) i napad na crkvu Sent Kutbert na Lindisfarn Prajoriju (793).
Da bi proverili podatke, istraživači su koristili postupak zvani Tvigstets (Twigstats) koji može da razotkrije poreklo uvidom u broj genetskih mutacija koje se ponavljaju među pojedincima.
Vodeći autor studije, Leo Spejdel koji radi na Univerzitetu Riken u Japanu, rekao je da Tvigstets omogućava „da se vidi ono što nismo mogli videti ranije, a u ovom slučaju migracije širom Evrope koje potiču sa severa Evrope u Bronazno doba, a onda nazad ka Skandinaviji pre Vikinškog doba“.
„Naš metod može biti primenjen na drugo stanovništvo širom sveta i nadamo se da će otkriti još nedostajućih kockica u mozaiku“ selidbi, rekao je Spejdel.
Koautor studije Piter Heder, profesor srednjevekovne istorije na Kings Koledžu u Londonu, rekao je da „istorijski izvori ukazuju na to da je migracija odigrala nekakvu ulogu u masovnom restrukturisanju ljudskog pejzaža zapadne Evroazije u drugoj polovini prvog milenijuma Nove ere koje je stvorilo okvir Evrope kakvu politički i kulturno prepoznajemo danas“.
„Međutim“, dodao je, „priroda, razmere, pa i trajektorije kretanja (migracija) uvek su bile predmet žestokih sporenja. Tvigstats otvara uzbudljivu mogućnost za konačno razrešenje kljućnih pitanja“.