„…postupanje (Rusije) u Ukrajini se ne može opravdati…Srbija i ja osuđujemo kršenje međunarodnog prava i rat u Ukrajini…Beograd se slaže sa EU o prirodi sukoba u Ukrajini, ali s obzirom na internu situaciju u Srbiji, nije lako da se ona tako jasno pozicionira…Mi još nismo deo EU, nažalost…Mi smo jasno na našem putu u EU i to jeste i ostaje naš strateški cilj…u Srbiji Nemačku više vole od EU…“
(Aleksandar Vučić, intervju njemačkom listu „Handelsblat“, Srbin info, 4.maj 2022.)
„Ali da znate da bez Nemaca ne možemo dalje i gotovo da ne možemo da preživimo…Nemamo nikakvih iluzija da bez Nemačke ne možemo.“
(A. Vučić, Srbin info, 5.maj 2022.)
„Zadržaćemo tu politiku (neuvođenja sankcija Rusiji do trenutka dok šteta ne bude veća od koristi, kada budemo morali da prihvatimo drugu realnost…“
(A. Vučić, Borba portal, 8.oktobar 2022.)
„Neću bežati od toga da vam saopštim da smo promenili odluku ako vidimo da prosto ne možemo dalje i više…
(A. Vučić, Srbin info, 8.oktobar 2022.)
„Moramo da vidimo dokle ćemo moći da trpimo štetu koja nam se nanosi, jer ne sledimo politiku EU prema Rusiji. Kad šteta bude veća od koristi moraćemo našu politiku da korigujemo ako hoćemo da se borimo za naše interese.“
(A. Vučić, Srbin info, 10.oktobar 2022.)
„Sa NATO-om moramo da sarađujemo, jer ste vi, Rusi, napustili Kosovo…“
(A. Vučić, TV Prva, 31.decembar 2022.)
„…Za nas je Krim Ukrajina, Donbas je Ukrajina…“
(A. Vučić, intervjuu za sorošoidni američki „Blumberg“, 18.januar 2023.)
„…Nama nije problem da pomenemo formulaciju iz UN ko je pogazio međunarodno pravo, ko je izvršio invaziju (čitaj: Rusija na Ukrajinu). To je jasno i spremni smo da kažemo, a Srbija (?!) je sa tim saglasna…Da li je Rusija prekršila međunarodno pravo napadom na Ukrajinu – očigledno je. Kada je reč o uvođenju sankcija i optužbama ko je ad hominem (lično, u ruskom rukovodstvu) počinio zločine, u tome neću da učestvujem. Dok ne vidim da je zemlja (Srbija) u užasno teškoj situaciji…“
(A. Vučić, u Atini, neposredno prije susreta sa Volodimirom Zelenskim; IN4S, 21.avgust 2023.)
„Izrazio sam nadu ( u telefonskom razgovoru sa Vladimirom Putinom)…da Srbija neće uvoditi sankcije Ruskoj Federaciji.“
(A. Vučić, IN4S, 20. oktobar 2024.)
„Srbija (je) razumela da mora da se pomeri (od Rusije) i…vidimo napredak da Srbija radi ono što bi trebalo da radi…“
(Kristofer Hil, američki ambasador u Srbiji; Iskra portal, 14.oktobar 2022.)
Ministarstvo finansija SAD uvelo je, 10. januara 2025.godine, sankcije ruskoj kompaniji „Gaspromnjeft“, koja sa svojom matičnom firmom „Gasprom“ (kojoj nijesu uvedene sankcije?!) ima većinski udio u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Cilj ovih sankcija je da se eliminiše rusko vlasništvo u navedenoj srpskoj kompaniji, kao dio strateškog plana zapadne satanističke „duboke države“ da se Rusija potpuno „istisne“ sa balkanskog poluostrva.

Podsjetimo se da „Gaspromnjeft“ i „Gasprom“, u Srbiji nijesu ulagali znatna sredstva samo u poslove vezane za prirodni gas i naftu, već u i oblasti sporta i kulture. Takođe, uz Srpsku pravoslavnu crkvu i Vladu Srbije, i „Gaspromnjeft“ je finansirao izradu i postavljanje veličanstvenog mozaika sa likom Isusa Hrista u hramu Svetog Save na Vračaru. Površina mozaika iznosi više od 15.000 metara kvadratnih.
Dana 17. januara 2019.godine, Vladimir Putin i Vučić su, simbolično, u mozaik postavili kockice u boji državnih zastava, kao izraz vječnog prijateljstva Srbije i Rusije, odnosno srpskog i ruskog naroda.
Prema dnevnom listu „Politika“, od 16. septembra 2022.godine, Aleksandar Dibalj, zamjenik generalnog direktora „Gaspromnjeft“-a za komunikacije, kazao je:
„Više od 12 godina…realizujemo projekte iz oblasti kulture i očuvanja istorijskog nasleđa. Izrada mozaika za kupolu hrama Svetog Save bila je naše najvažnije dostignuće u ovom periodu. Ponosni smo što smo učestvovali u izgradnji glavnog hrama Srbije, koji je postao simbol duhovnog jedinstva naših naroda.“
Slažem se sa mišljenjima da je uvođenje sankcija „Gaspromnjeft“- u dio strateškog plana zapadne „duboke države ( a to znači i Donalda Trampa) da SAD obezbijede potpunu kontrolu snabdijevanja Evrope naftom i gasom i potpuno istisnu Rusiju iz dopremanja energenata Evropi. S druge strane, one su Vučiću „dobrodošli povod“ za raskid sa Rusijom i njegovo potpuno prestrojavanje na (po Srbiju i srpski narod pogubni) zapadni anglo- euro-natovski „put bez alternative“. Zato se i meni čine realnim procjene da su i sam Vučić i njegovi politički klovnovi molili američke činovnike nižeg ranga da ih oslobode „ruskog tereta“.
Iako je Aleksandar Vučić kazao da „nam ne pada na pamet da nešto otimamo“, realna je procjena da će, ako ruske vlasti ne pristanu na prodaju svojih akcija (sve drugo bi bilo državno i ekonomski neodgovorno), Vlada nacionalizovati NIS. Nakon toga, slijedila bi prodaja (čitaj: poklanjanje) kompanije američkim investitorima. To bi predstavljalo strateški međudržavni raskid sa Rusijom sa pogubnim posledicama, ne samo po energetsku sigurnost Srbije, nego, prije svega, za ostajanje Kosova i Metohije u njenom sastavu.

Zašto su ove procjene realne?
I citati na početku ovog teksta dokazuju da kod Vučića nikad nije postojala, niti postoji dilema da li treba uvesti sankcije Rusiji, već samo kako da se to učini, a da se ne ugrozi njegov opstanak na vlasti.
Vučić je saopštio da plan vlasničke transformacije NIS-a treba da bude odobren od vlasti SAD – OFACA (Kancelarije za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija), u roku od 45 dana i, tim povodom, kazao:
„Iako ćemo da žurimo, nećemo da hitamo sa donošenjem pogrešnih odluka (?!)…Zaštitićemo interese Srbije po svaku cenu…Srbija će ove 2025.godine biti najbrže rastuća ekonomija u Evropi.“?!
Srbija i SAD su, 18.septembra 2024.godine, potpisale sporazum o strateškoj saradnji u oblasti energetike, čiji sadržaj je, još uvijek, tajna. Upućeni procjenjuju da je riječ o svojevrsnom okvirnom dokumentu koji, između ostalog, strateški obavezuje Srbiju da kupuje američki LNG (tečni prirodni gas) i odustane od mnogo jeftinijeg ruskog gasa.
I izjavu ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova tumačimo kao čvrst negativan stav ruskih vlasti, jer se jasno usprotivio nacionalizaciji NIS-a. Kazao je i da Vučić dugi niz godina govori kako neće odustati od evropskog puta i dugi niz godina sluša kako će Srbiju primiti u EU, ali pod uslovom da prizna Kosovo, to jest „primoravaju ih (Vučića i njegovu vlast) da se ponižavaju“.
Nerealne su nade da će novoizabrani predsjednik Donald Tramp ukinuti odluku o sankcijama koje pogađaju i NIS. Jer, suština njegove politike je održanje strateške dominacije nad Rusijom (i Kinom). A u tački 8 Trampovog Vašingtonskog sporazuma – „Ekonomska normalizacija“, od 5.septembra 2020.godine, piše:
„Obje strane (Srbija i lažna država Republika e Kosovës) će diversifikovati svoje snabdijevanje energijom“.
Vučićevu nepokolebljivost na zapadnom putu bez alternative, te za odricanje od svete srpske zemlje Kosova i Metohije i njegovu jasnu namjeru izazivanja međudržavnog raskida Srbije i Rusije potvrđuje i Samit EU – Zapadni Balkan, koji je održan 18.decembra 2024.godine (sa Vjosom Osmani, predsjednicom lažne druge albanske države na Balkanu, kao ravnopravnim i punopravnim učesnikom i potpisnikom).
Njegov kriminalni režim, prihvatanjem i ove Deklaracije, pomaže da Republika e Kosovës nesmetano funkcioniše u punom državnom kapacitetu, iako teror nad Srbima na KiM ne prestaje, a srpske institucije se zatvaraju i njihovi službenici izbacuju iz svojih službenih prostorija.
I ovim političkim aktom se „Zapadni“ Balkan, sa nezavisnom Republika e Kosovës, zaokružuje u političku, ekonomsku, odbrambeno – bezbjednosnu, i medijsko – propagandnu koloniju Evropske unije (a time i SAD i NATO pakta),a Rusija se, bez zazora, tretira kao najveći neprijatelj. U takvoj koloniji dvije albanske države bi se ubrzo ujedinile (što bi bila ozbiljna agresivna prijetnja po Crnu Goru i Srbiju), a Republika Srpska bi bila ukinuta.
U Deklaraciji je, u kontekstu „agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine“, naglašeno da je „važnije nego ikad“ „strateško partnerstvo između Evropske unije i Zapadnog Balkana“.
Takođe, predviđeno je da „EU će nastaviti da podržava partnere Zapadnog Balkana i suzbijanju hibridnih i sajber prijetnji, posebno inostranog manipulisanja informacijama i uplitanja, kao što su ruski diskursi i dezinformacije o agresorskom ratu Rusije protiv Ukrajine.“
Naredbodavnim tonom, navedeno je i da „Moraju se sprovesti sporazumi postignuti u okviru dijaloga Beograda i Prištine koji se vodi uz posredovanje EU, posebno Sporazum o putu ka normalizaciji i njegov Aneks (Sporazum o putu normalizacije između Kosova i Srbije (Drugi briselski sporazum), od 27.februara 2023.godine i „Aneks Sporazuma o putu normalizacije odnosa između kosova i Srbije i Mapa puta“ (Ohridski sporazum), od 2.marta iste godine, koji su, kao obavezujući i nepromjenljivi, postali dio poglavlja 35 Pregovaračkog okvira o pristupanju Srbije EU)“. Tim sporazumima Srbija se, uz saglasnost Vučića i njegovog režima, potpuno razdržavljuje na KiM i uspostavlja se nezavisnost druge albanske države na Balkanu?!

„Partneri Zapadnog Balkana trebali bi iskoristiti mehanizam EU za zajedničku kupovinu gasa i (američkog) LNG (tečnog prirodnog gasa) kako bi smanjili svoju zavisnost od ruskog gasa (čitaj. i nafte)“.
Nemoguće je ne uočiti podudarnost ovog dijela Deklaracije sa sankcijama SAD „Gaspromnjeftu“ i NIS-u!
Antiruski karakter Deklaracije ogleda se i u sledećem stavu:
„Partneri Zapadnog Balkana koji to još nijesu učinili trebali bi ostvariti brz i trajan napredak ka potpunom usklađivanju sa ZSBP- om (zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom) EU i njenim sprovođenjem, uključujući i restriktivne mjere (sankcije Rusiji) i njihovo izvršavanje.“
Kako bi obezbijedio legitimitet za opstanak na vlasti i poslije međudržavnog raskida odnosa između Srbije i Rusije, a i povodom, upornih i principijelnih, studentskih protesta i realne opšte građanske neposlušnosti, Vučić žuri sa raspisivanjem savjetodavnog referenduma na kome bi se građani izjasnili da li se slažu sa pokretanjem postupka za prestanak njegovog predsjedničkog mandata razrešenjem. On je i javno naredio raspisivanje i održavanje takvog referenduma riječima: „Biće ga, ovako ili onako će ga biti“?!
Kako su prenijeli mediji, članovi poslaničke grupe „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“ su Narodnoj skupštini Srbije podnijeli dokument kojim su, na osnovu člana 14 Zakona o referendumu i narodnoj incijativi, podržali zahtjev opozicionih poslanika za raspisivanje republičkog savjetodavnog referenduma radi izjašnjavanja građana o sledećem pitanju: „Da li ste za pokretanje postupka za razrešenje predsednika Republike“, sa ponuđenim odgovorima „za“ i „protiv“. A, kako su saopštili predstavnici opozicije, zahtjev njihovih poslanika nije niti će biti podnijet?!
I predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić je osnažila farsu oko referenduma, jer je izjavila:
„Izvolite potpise kojima će se podržati inicijativa opozicije, pretpostavljam koja će doći posle istraživanja koje su naručili oni ili neko drugi.“ ?!
Raspisivanje i sprovođenje referendima bilo bi neustavno i nezakonito. Zašto?
Ustav Republike Srbije, u svojim članovima 116 i 118, normira da mandat predsjednika Republike prestaje i razrešenjem, te da predsjednika Republike razrešava Narodna Skupština, ali tek nakon donošenja odluke Ustavnog suda „o postojanju povrede Ustava“.
Ustavni tekst ne propisuje referendumsko učešće građana u postupku razrešenja predsjednika Republike.
Prema članu 12 Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, mišljenje građana na savjetodavnom referendumu „nije pravno obavezujuće“.
A, prema njegovom članu 14, skupština donosi odluku o raspisivanju i savjetodavnog referendima o „pitanju iz nadležnosti skupštine“:
„Građani se prethodno izjašnjavaju o pitanju koje treba da se uredi aktom skupštine ili se izjašnjavaju o potvrđivanju usvojenog akta u skupštini, a prije njegovog proglašenja.“
Član 17 Zakona propisuje je da skupština može raspisati savjetodavni referendum i o pitanju od šireg značaja iz svoje nadležnosti radi pribavljanja mišljenja o odluci koja treba da bude donijeta u vezi sa tim pitanjem.
Logično proizilazi da ni navedenim Zakonom nije propisan savjetodavni referendum na kome bi se građani izjašnjavali o (ne)opravdanosti pokretanja postupka razrešenja predsjednika Republike.
Sprovođenje referenduma bilo bi i nezakonito i neopravdano rasipanje oskudnih budžetskih sredstava, koja su planirana za drugačije namjensko trošenje. Pored toga, kršenjem zakona, zloupotrebom nadležnosti organa zarobljene države, privatizacijom sredstava javne potrošnje i medijskim monopolom, Vučićev režim bi kreirao poželjni referendumski rezultat.
Neshvatljivo je i neprihvatljivo Vučićevo nepokolebljivo opredjeljenje za EU koja se nalazi u fazi raspada i kada se globalne geopolitičke okolnosti mijenjaju u korist Rusije. Srbija može postati članica EU samo ako njene vlasti pristanu na državnu i nacionalnu dezintegraciju. Pristupanje Srbije EU i anglo-natoizmu podrazumijeva i odricanje od pravoslavlja, a time i od tradicionalnih moralnih i porodičnih vrijednosti.

Ali, Vučić je marioneta zapadne „duboke države“ koji je instaliran na vlast sa zadatkom da se Srbija odrekne Kosova i Metohije (što bi bio samo početak daljeg raspada Srbije) i da prestane da podržava Republiku Srpsku.
Još jednom ponavljam, jedini spas za Srbiju i srpski narod, te za ostanak Kosova i Metohije u sastavu Srbije i za opstanak Republike Srpske je politički, ekonomski i vojni savez sa Rusijom (naravno uz prethodnu smjenu Vučića sa vlasti).
Zato, bude nadu studentski protesti, ali oni, sami po sebi, ne mogu dovesti da pada Vučićevog kriminalnog režima koji je i ekonomski opustošio Srbiju. Neophodna je opšta građanska neposlušnost koja bi stvorila kritičnu masu za promjenu vlasti.
Pozitivna vijest je i da je krajem prošle godine, registrovano udruženje „Srpski glas“. Njegovi osnivači su osvjedočene patriote i istaknuti javni intelektualci, koji su oštri i principijelni kritičari Vučićeve vlasti. Najavljeno je da će se druženje programski zalagati za očuvanje KiM u sastavu Srbije, za nacionalne, kulturne i prosvetne vrijednosti, te za zaštitu ljudskih prava, Ustava i slobodu mišljenja.
Podsjetimo se da je i Borislav Pekić kazao: „Nacija i demokratija da, nacija ili demokratija ne“.
Bilo bi nacionalno i državno korisno da „Srpski glas“ postane politički stub okupljanja i drugih patriotskih stranaka, organizacija, udruženja i istaknutih pojedinaca kako bi se stvorio značajan parlamentarni faktor, koji bi, isključivo demokratski sredstvima, bio brana da i nakon Vučićevog pada Srbija ne ostane na samoubistvenom neoliberalnom anglo – evro – atlantskom kursu.
Neophodan je i dogovor cjelokupne opozicije o formiranju prelazne postvučićevske vlade, čiji bi zadatak bio da stvori zakonske pretpostavke za demokratsku tranziciju društva.
Vučić, kao premijer i predsjednik Republike Srbije, zbog svoje antinacionalne i antidržavne aktivnosti (i ne samo on), ispunjava sve uslove da bude osuđen za krivična djela koja suštinski predstavljaju veleizdaju!
S vjerom u Boga, srpsko – ruske Svetitelje i Rusiju!
Milan Gajović, Podgorica 18.januar 2025.godine