Poslednjih nedelja, američki predsednik Donald Tramp je naglasio važnost visokih cena nafte za sposobnost Rusije da vodi rat protiv Ukrajine i sugerisao da bi gušenje njenih energetskih prihoda učinilo Kremlj spremnijim za kompromis u mirovnim pregovorima.
Pored toga što je najavio energetsku vanrednu situaciju u SAD kako bi povećao proizvodnju gasa i nafte, Tramp je pozvao članice OPEC-a, saudijsku alijansu proizvođača nafte, da pomognu u smanjenju cena.
„Trenutno je cena dovoljno visoka da rat bude nastavljen, morate da smanjite cenu nafte i okončate rat“, rekao je Tramp 24. januara, podseća Moskovski tajms (The Moscow Times) u analizi.
„Jedan način da se rat brzo zaustavi jeste da OPEC prestane da zarađuje toliko novca“, dodao je. „Dakle, OPEC treba da se potruditi i spusti cenu nafte. I taj rat će odmah stati.“
Na svom prvom sastanku nakon Trampovih komentara, OPEC+ – koji uključuje saudijsku alijansu i druge zemlje proizvođače nafte, kao što je Rusija – pridržao se prethodno dogovorenih planova snabdevanja naftom.
Trenutni plan OPEC-a je da nastavi sa smanjenjem snabdevanja naftom u ovom kvartalu pre nego što postepeno poveća proizvodnju od aprila.
To znači da, iako Trampov pritisak do sada nije uvažen, stvari se mogu promeniti u budućnosti.
Koliko su prihodi od nafte važni za Rusiju?
Energija je ključni izvoz Rusije i izvor većine njenih deviznih prihoda, koje dobija iz inostranstva.
Zapadne sankcije stvorile su prepreke za ruski izvoz gasa stvaranjem zagušenja u gasovodima, što je otežalo Moskvi da zameni količine koje je ranije prodavala Evropi izvozom ka drugim zemljama, naročito Kini.
Istovremeno, ruski izvoz nafte, od kojih je većina transportovana morem, ostaje stabilan i čini više od 60 odsto ukupnih energetskih isporuka zemlje.
Kremlj je uspeo da preusmeri izvoz nafte iz Evrope prema Indiji i Kini, iako je ova ruta skuplja zbog dužih putovanja i troškova takozvane „flote iz senke“ brodova koji se koriste za izbegavanje sankcija.
Do sada, strategija zapadnih sankcija fokusirala se na povećanje troškova Rusije i smanjenje njenih profita od nafte, umesto da potpuno prekinu snabdevanje.
Na primer, Rusija i dalje može legalno da prodaje svoju naftu na svetskim tržištima pod određenim uslovima, za razliku od Irana, koji se suočava sa potpunom zabranom izvoza nafte.
Problem je u tome što je ruski uticaj na tržištu energije dovoljno veliki da bi, ako bi sva njena nafta bila sankcionisana odjednom, to moglo izazvati paniku i poslati globalne cene u stratosferu.
„Ako nema nikoga ko može da zameni ruske količine nafte, ravnoteža se smanjuje, cena raste, i to je potpuno suprotno od onoga što Tramp pokušava da postigne, a to su znatno niže cene energije“, rekla je Nataša Kaneva, šefica globalne strategije za robu u JPMorgan-u, za Bloomberg TV.
Koja je trenutna prognoza za cenu nafte u 2025. godini?
Prema trenutnim prognozama, cena osnovne vrste brent nafte očekuje se da će prosečno iznositi 74 dolara po barelu u 2025. godini, što je pad u odnosu na 81 dolar po barelu u 2024. godini, prema podacima Američke energetske informativne administracije (EIA).
EIA je objavila svoju prognozu 21. januara – dakle, nakon Trampove izborne pobede i njegovog poziva za većom proizvodnjom nafte i gasa.
Ruska vlada očekuje da će prodavati naftu po prosečnoj ceni od 69,7 dolara po barelu u 2025. godini.
Pad cena nafte verovatno neće zaustaviti rusku ekonomiju, ali će sigurno uticati na budžet. Svaka promena od 10 dolara po barelu u izvoznim cenama ruske nafte znači gubitak od oko 17 milijardi dolara godišnje u prihodima. To je oko četiri odsto ukupnog izvoza Rusije u 2023. godini, koji je iznosio 425,1 milijardi dolara.

Šta može potopiti prihode Rusije od nafte?
SAD nemaju mnogo prostora za povećanje proizvodnje nafte, barem u kratkom roku, prema analitičarima poput Sergeja Vakulenka i Paula Sankeja.
Članice OPEC-a, pretežno Saudijska Arabija, imaju više od dva miliona barela dnevno „kratkoročnog“ slobodnog kapaciteta, odnosno nafte koju mogu brzo pustiti na tržište kako bi uticale na cene.
Teorijski, OPEC može pomoći SAD-u da stvori dovoljno ponude nafte kako bi smanjio cene i potencijalno istisnuo značajan deo ruske nafte sa tržišta. Da li SAD ima dovoljno poluga da to postigne i da li bi taj potez služio interesima Vašingtona drugo je pitanje.
Prvo, ravnotežna cena za nastavak naftne proizvodnje u SAD-u je oko 60 dolara po barelu, prema analitičarki JP Morgan-a, Nataši Kanevi.
„Procene su da na nivou cene od 60 dolara proizvodnja u SAD-u ostaje stabilna. Na 50 dolara, proizvodnja u SAD-u definitivno opada“, rekla je Kaneva.
Ona je dodala da je Trampov verovatni plan da olakša regulative za naftnu industriju kako bi SAD mogle jeftino povećati svoju proizvodnju, čak i kada su cene niske. Međutim, rezultati takve politike neće biti odmah vidljivi, već u godinama koje dolaze, napomenula je.
Drugi problem je što bi smanjenje cena moglo biti problematično za OPEC proizvođače, posebno Saudijsku Arabiju, koja treba visoke cene nafte da bi uravnotežila svoj budžet.
Na primer, Saudijskoj Arabiji je potrebna cena nafte od oko 90 dolara po barelu da bi pokrila očekivane potrebe za budžetskim troškovima bez stvaranja deficita.
Uprkos Trampovom pritisku za niže cene nafte, OPEC verovatno neće mnogo učiniti u kratkom roku, a umesto toga može čekati da vidi da li će se pojaviti stvarni nedostaci na tržištu zbog pokušaja da se zamene iranski i ruski izvori, rekla je analitičarka Rejčel Zijemba.
Na kraju, OPEC će verovatno fokusirati na svoje dugoročne interese, što uključuje i održavanje Rusije u bilo kojem OPEC+ sporazumu, dodala je Zijemba.
Postoji i politička komponenta zbog koje su zalivske države nevoljne da popuste Trampovim zahtevima.
Zemlje OPEC-a mogu biti oprezne u postavljanju presedana za veliku naftnu zemlju, u ovom slučaju Rusiju, koja bi bila prisiljena da proda svoju naftu po jeftinoj ceni prema zapadnim uslovima, napomenuo je Vakulenko.
Ako se to dogodi, sličan mehanizam mogao bi biti primenjen na zemlje Persijskog zaliva, na primer, kroz usvajanje američkog zakona o zabrani kartela za proizvodnju i izvoz nafte (NOPEC), rekao je.