Zamislite udaljeni svet prekriven okeanima, bogat raznolikim oblicima života. Upravo takvu planetu su, prema najnovijim podacima, identifikovali naučnici, tvrdeći da su otkrili najuverljivije dokaze o postojanju života van našeg Sunčevog sistema do sada.
Koristeći podatke iz svemirskog teleskopa Džejms Veb (James Webb Space Telescope – JWST), tim astronoma sa Univerziteta u Kembridžu otkrio je velike količine hemikalija koje, na Zemlji, proizvode isključivo živi organizmi.
Reč je o otiscima molekula dimetil-sulfida (DMS) i dimetil-disulfida (DMDS), koji se uglavnom stvaraju delovanjem mikroorganizama poput fitoplanktona u okeanima. Ovi molekuli su detektovani u atmosferi egzoplanete K2-18b, koja se nalazi oko 124 svetlosne godine od Zemlje, u sazvežđu Lava.
Stručnjaci ovaj nalaz nazivaju „najjačim nagoveštajem biološke aktivnosti izvan Sunčevog sistema“ i ističu da bi ovo mogao biti prelomni trenutak u potrazi za životom u svemiru.
Potencijalno nastanjiva „Hijceanska planeta“
Planeta K2-18b kruži oko crvenog patuljka unutar tzv. nastanjive zone, gde su uslovi potencijalno pogodni za postojanje vode u tečnom stanju – ključnog uslova za život. Ova planeta je 2,6 puta veća i 8,6 puta masivnija od Zemlje, a naučnici veruju da je gotovo u potpunosti prekrivena okeanom, zbog čega je svrstavaju u grupu tzv. Hijceanskih svetova – planeta sa okeanima i atmosferom bogatom vodonikom.
Iako je temperatura slična Zemljinoj, K2-18b je toliko blizu svojoj zvezdi da godina na njoj traje svega 33 dana.
Ranije je na istoj planeti detektovano prisustvo metana i ugljen-dioksida, što je bio prvi put da su molekuli zasnovani na ugljeniku otkriveni na planeti u nastanjivoj zoni. Najnovija analiza donosi još snažnije dokaze u vidu jedinjenja za koja se, koliko je nauci poznato, proizvode isključivo biološkim putem.
Koncentracija DMS-a i DMDS-a na ovoj planeti znatno prevazilazi one na Zemlji, gde ih ima u količinama manjim od jedne milijarde delova po zapremini. Na K2-18b, ove vrednosti dostižu preko 10 delova na milion – hiljadama puta više.
„Najverovatnije objašnjenje: planeta puna života“
Profesor Nikku Madhusudhan sa Instituta za astronomiju Univerziteta u Kembridžu, koji je predvodio istraživanje, ističe:
„Ranija teorijska istraživanja su ukazivala da gasovi na bazi sumpora, poput DMS-a i DMDS-a, mogu biti prisutni na hijceanskim svetovima. Sada ih, prvi put, zaista i detektujemo.“
Dodaje da su podaci izuzetno uzbudljivi, ali da je neophodno prikupiti još dokaza pre nego što se sa sigurnošću može tvrditi da je otkriven život van Zemlje.
Takođe, naučnici ne isključuju mogućnost da na planeti K2-18b postoje hemijski procesi koje još uvek ne poznajemo, a koji bi mogli objasniti prisustvo ovih molekula i bez prisustva života.
Nove analize iz teleskopa Džejms Veb
Podaci su prikupljeni analizom svetlosti matične zvezde planete u trenutku kada K2-18b prolazi ispred nje – metodom poznatom kao tranzitna spektroskopija. Pri tom prolasku, deo svetlosti prolazi kroz planetinu atmosferu i ostavlja hemijske otiske koje astronomi mogu analizirati.
Raniji podaci iz instrumenata NIRISS i NIRSpec sugerisali su prisustvo DMS-a, ali nisu bili dovoljni za potvrdu. Nova zapažanja, izvedena pomoću instrumenta MIRI, koji pokriva srednje infracrvene talasne dužine (6–12 mikrona), pružila su potpuno nezavisnu potvrdu tih rezultata.
Profesor Madhusudhan je rekao:
„Ovo je novi, nezavistan izvor podataka, korišćen je drugi instrument i talasna dužina koja ne preklapa sa prethodnim merenjima. Signal je bio jak i jasan.“
Statistički značaj i naredni koraci
Koautor istraživanja, Måns Holmberg iz Instituta za svemirski teleskop u Baltimoru, izjavio je da su rezultati izuzetno stabilni i dosledni, uprkos brojnim testovima.
Iako su DMS i DMDS iz iste hemijske porodice i imaju slične spektre, buduća merenja trebalo bi da preciznije razlikuju njihovo prisustvo.
Trenutni nivo statističke pouzdanosti otkrića iznosi tri sigma, što znači da postoji 0,3% šanse da su rezultati dobijeni slučajno. Da bi se smatralo naučno potvrđenim otkrićem, neophodan je nivo od pet sigma – verovatnoća manja od 0,00006%.
Naučnici veruju da bi dodatnih 16 do 24 sata posmatranja putem JWST moglo pomoći da se dostigne ta granica.
Rezultati su objavljeni u prestižnom naučnom časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Dodatna otkrića na Marsu
Ovo otkriće dolazi samo nekoliko nedelja nakon što su naučnici saopštili da su na Marsu pronađeni organski molekuli do sada nezabeležene veličine – dugi lanci atoma ugljenika (do 12), koji mogu poticati od masnih kiselina. Ovi molekuli su osnovni gradivni elementi masti i ulja na Zemlji, a njihovo prisustvo na Marsu dodatno jača hipotezu da je na Crvenoj planeti nekada mogao postojati život.