Srbija je modernizaciju i rekonstrukciju pruge na deonici Novi Sad – Subotica – državna granica platila više od 1,25 milijardi dolara u partnerstvu sa kineskim kompanija, iako je mogla da prođe čak četiri puta jeftinije. Naime, srpske vlasti odustale su od projekta koji bi bio finansiran iz granta EU, a koji bi, prema navodima Anketne komisije, koštao oko 330 miliona evra. Time smo se, kako ističu, odrekli i oko 60 miliona evra bespovratne pomoći.
Novcem Evropske unije su još 2012. i 2013. godine urađene preliminarne studije koje su pokazale da bi modernizacija pruge od Novog Sada do mađarske granice koštala oko 330 miliona evra, objavila je Anketna komisija.
Građani Srbije će ove radove na kraju platiti daleko skuplje – najmanje 1,25 milijardi evra.
Emanuel Žofre, šef Delegacije EU u Srbiji, u nedavnom odgovoru Anketnoj komisiji za ispitivanje odgovornosti za urušavanje nadstrešnice u Novom Sadu, naveo je da je Srbija donela suverenu odluku da ovaj projekat sprovede bez finansijske podrške EU.
“Time su srpske vlasti usvojile tehničke standarde, uključujući projektovanu brzinu od 200 km/h, što se razlikovalo od standarda prvobitno predloženih u okviru IPA 2011. Ove odluke su izvan okvira učešća EU u ovom projektu”, naveo je Žofre u dopisu Anketnoj komisiji.
Naime, Srbija se opredelila da projekat modernizacije i rekonstrukcije pruge od Novog Sada do Subotice realizuje sa kineskim partnerima, kompanijama CCCC i CRIC. Prema Komercijalnom ugovoru, koji je ispred države potpisala tadašnja ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović, i dostupnim aneksima, ovaj posao koštao nas je najmanje 1,25 milijardi evra.
Razlika u projektu na papiru postoji, ali u praksi suštinski nije drugačija. “Kineskom” rekonstrukcijom Srbija je dobila prugu na kojoj vozovi mogu da razviju brzinu od 200 kilometara na čas, dok bi prema projektu EU oni vozili maksimalno 160 kilometara na čas, odnosno stizalo bi se samo osam minuta sporije.
U praksi međutim razlike gotovo i da nema, jer Srbija, kažu, nema vozove koji mogu da razviju toliku brzinu. Vladimir Obradović, član Anketne komisije i profesor FON-a, navodi za Nova.rs da je ta pruga deo Panevropskog koridora na kojem svako vozovi ne idu brže od 160 kilometara na čas, kao i da je to moguće samo na kratkim deonicama.
“Takođe, teretni vozovi ne mogu da razviju brzinu veću do 130 kilometara na čas. U svakom slučaju, i da imamo vozove koji idu 200 na sat, ušteda u ukupnom vremenu bila bi svega osam minuta”, kaže Obradović.
Odlukom da izabere kineski projekat, koji je drastično skuplji, Srbija se odrekla i bespovratne pomoći koja se dodeljuje u takvim slučajevima. Kako kaže naš sagovornik, očekivani iznos tih sredstava je oko 20 odsto, što bi u ovom slučaju značilo oko 66 miliona evra.
“Veliko je pitanje ko je i zašto doneo odluku da se odustane od finansijske pomoći EU, da se odustane od povoljnih kredita i promeni tehničko rešenje bez ekonomske podloge, bez ekonomskog opravdanja. Zašto ta dokumentacija nigde nije objavljena i nije javno dostupna i da li će Tužilaštvo za organizovani kriminal da ispita ko je te odluke doneo i zašto i koja je šteta za Republiku Srbiju nastala i za građane Srbije”, naveo je Obradović na konferenciji Anketne komisije.
I nismo se odrekli samo bespovratne pomoći. Poznato je i da svaki evro koji daje EU mora da se opravda i da se transparetnost trošenja novca podrazumeva. To nije slučaj kineskim kreditima, a detalji ugovora i aneksa potpisanih sa njima i dalje do kraja nisu poznati. Komercijalni ugovor objavljen je posle zahteva studenata, a kompletna dokumentacija i dalje nije dostupna.
Aneks od 53,2 miliona dolara
Kako je Nova.rs ranije pisala, građani Srbije platili su najmanje 1,25 milijardi dolara modernizaciju železničke pruge od Novog Sada preko Subotice do državne granice, a koja uključuje i rekonstrukciju stanične zgrade Železničke stanice u Novom Sadu.
To proizilazi iz komercijalnog ugovora sa kineskim kompanijama, aneksa 4 i prateće dokumentacije, koja i dalje nije u celosti dostupna.
Ugovor je sklopljen između Vlade Republike Srbije kao finansijera, koju je zastupala tadašanja ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović, AD Infrastrukture železnica Srbije kao investitora, koga je zastupao tadašnji v.d. Direktor Miroljub Jevtić, i kineskih kompanija China Railway International Co.Ltd (CRIC) i China Communications Construction Company Ltd (CCCC) kao izvođača. U Preambuli Ugovora strane su se između ostalog pozvale na Sporazum o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture između Vlade Srbije i Vlade Narodne Republike Kine, u javnosti poznat i kao državni sporazum.
U tom dokumentu piše da je prihvaćeni ugovorni iznos za usluge i radove 1.162.810.000 dolara. Za toliko novca trebalo je da budu plaćene usluge, nabavka, izgradnja, isporuka i montaža svih elemenata potrebnih za rekonstrukciju deonice te železničke pruge, kao i radove na rekonstrukciji poddeonica Stanica Novi Sad i rekonstrukciju i izgradnju poddeonica Novi Sad – Subotica i Subotica – državna granica, a radi uspostavljanja dvokolosečne železničke pruge za kombinovani saobraćaj i za brzine do 200 kilometara na čas.
Međutim, iz prateće dokumentacije može se zaključiti da su sa kineskim kompanijama potpisana minimum četiri aneksa, koja su povećala ukupnu cenu za najmanje 86,9 miliona dolara. Na sajtu Ministarstva građevinarstva objavljen je samo Aneks broj 4, koji je vredan 52.301.209 dolara, a koji se odnosi na realizaciju naknadnih radova i varijacija odnorenih odlukom inženjera.
Nije poznato za koliko je uvećana cena rekonstrukcije predviđena Aneksom 1. U dokumentaciji piše da je njime definisana i Tabela cena, ali se detalji ne vide. Ipak, u dokumentu koji se odnosi na “razmatranje predloga Odluke o prihvatanju i potpisivanju Aneksa 4 Komercijalnog ugovora” navodi se da je Aneks 2 vredan 6.512.453 dolara, a Aneks 3 28.137.000 dolara.