Više od stotinu hiljada ljudi prisustvovali su juče komemoraciji na Železničkoj stanici u Novom Sadu (prema proceni Arhiva javnih skupova 110.000, ne račinajući građane koji su ostali zaglavljeni na prilaznim putevima ka gradu), a kao i u proteklih godinu dana, veliku podršku studentima u obeležavanju godišnjice pogibije šesnaestoro ljudi dali su brojni umetnici, kulturni radnici, profesori umetničkih fakulteta.
Bio je to, prema evidenciji Arhiva, najveći skup ikada održan u ovom gradu, a započeo je stihovima iz drame „Hasanaginica“ Ljubomira Simovića – glumac Tihomir Stanić govorio je odlomak u kojem Hasanaginica oplakuje svoju nemoć da se izbori za svoju pravdu…
Kako za Danas objašnjava Aleksandar Milosavljević, pozorišni kritičar, teatrolog i dramaturg, umetnici su morali da budu uz studente i u subotu, 1. novembra.
– Morali smo da budemo u Novom Sadu, jer smo pod okupacijom, i ne možemo da ostanemo nemi i pristanemo na nju. Ovo je način da, podsećajući se na šesnaest žrtava korupcije sistema koji funkcioniše protiv vlastitog naroda, pokažemo ne samo pijetet prema poginulima nego i svoju odlučnost da ne prihvatamo život pod okupacijom – izjavio je Milosavljević.
– Otuda ne vidim razliku između ljudi koji pripadaju sferi kulture, studenata, univerzitetskih profesora, predstavnika pravosuđa, nastavnika i ostalih građana. Danas smo u Novom Sadu svi jedno, svi smo zajedno u bolu i u manifestovanju odlučnog stava da hoćemo pravedno društvo.
Na naše pitanje kako u kontekstu najnovije predsednikovog izvinjenja studentima komentariše njegovu nedavnu izjavu „A šta se dešava u subotu u Novom Sadu, jel neka utakmica?“, Milosavljević kaže:
– Da li je lekar osoba koja svesno ubija pacijente, da li je sudija osoba koja ne sudi po zakonu, i da li predsednik može da bude neko ko dnevno krši Ustav? Ja njega ne smatram predsednikom nego uzurpatorom, i otuda njegovo izvinjenje studentima ne smatram relevantnim.
A čak i da se izvini narodu – on bi rekao „narode moj“ jer je kralj Ibi – to ne bih smatrao relevatnim. Posle godinu dana gaženja, prebijanja, hapšenja i vređanja studenata, njegove reči su samo još jedna laž i manipulacija – smatra poznati kritičar i teatrolog, podsećajući i na dešavanja u kulturi.
– Sve što radi poslednjih godina, uključujući nezapamćene skandale – zatvaranje Narodnog pozorišta, cenzuru Bitefa i odnos prema svetski cenjenom reditelju Milu Rauu, crne liste „nepodobnih umetnika“, otkazi u pozorištima u Srbiji, ukidanje konkursa za finansiranje projekata u kulturi, „disciplinovanje“ Sterijinog pozorja i drugih festivala, Sajma knjiga – nagoveštava kraj ove vlasti. Jedino on, možda, nije svestan da više nema poziciju koju je imao – ističe Aleksandar Milosavljević.
Prema rečima Željka Hubača, dramaturga Narodnog pozorišta u Beogradu, za njega je jutro u Novom Sadu u subotu započelo saznanjem da nema struje i vode, pored toga što su dva dana pre toga naprasno otkazivani autobusi i voz, pa mnogi građani iz drugih mesta nisu mogli da dođu.
– Kad to poredim sa onim lažnim izvinjenjem čoveka koji je naprasno odlučio da bude Buda, onda to u meni izaziva samo gnev, posebno s obzirom na povod zbog kojeg sam došao u Novi Sad. Ali, to sve samo povećava naš prezir i gađenje prema ovoj vlasti.
Kako ističe, on se posle dužeg vremena priklonio tezi mladih ljudi koji šetaji već godinu dana.
– Više ne obraćam pažnju šta govori i radi taj čovek i ljudi oko njega. Sada izgovaram samo jednu rečenicu: želim im dug život i pošteno suđenje – izjavio je Hubač, koji je ovih dana uputio pritužbu Poverenici za zaštitu ravnopravnosti protiv Dragoslava Bokana, predsednika Upravnog odbora NP.