Sinoć je u prepunoj sali Kolarčeve zadužbine održana svečanost povodom obeležavanja pete godine postojanja ekološko-patriotskog pokreta „Naša Drina“.
Narodni poslanik i predsednik Naše Drine Igor Braunović, obratio se prisutnim gostima, članovima i prijateljima pokreta. On se u svom nadahnutom govoru osvrnuo i na aktuelnu političku situaciju u Srbiji a posebno u Republici Srpskoj.
Braunović je između ostalog rekao:
– Dolaze teška vremena. Sa druge strane Drine sve nekako miriše na izdaju. Opet pokušavaju da nam izdaju predstave kao strateško nacionalno rešenje. To nikada neće biti.
Što je jednom moj prijatelj dr Vojislav Koštunica meni rekao na Ravnoj Gori, „NE“ nije toliko teška reč. Uvek možeš da izabereš da kažeš NE. Baš onako kako je i on (dr Vojislav Koštunica) izdabrao. To je čovek koji je srušio svoju vladu jer nije hteo da odustane od principa da Srbija ne može da uđe u Evropsku uniju bez Kosova i Metohije, a oni sada hoće da nas ubede da je izdaja jedino rešenje i da preko noći treba da pljunemo na sve što smo rekli i na sve u šta smo verovali, ako su uopšte i verovali, jer je za njih nacionalni interes da obezbede svoju zadnjicu, da sačuvaju svoju zadnjicu.
Da li je taj gospodin zaboravio da mu je glava veća od zadnjice i da ju je teško to sačuvati.
Učinićemo sve da sačuvamo ono za šta su mnogi pre njega dali glave i završili po haškim kazamatima i ispod zemlje da bi sačuvali tekovinu koju je Srbija, Republika Srpska i srpski narod glavom i krlvlju debelo platio.
Braunović je potom pohvalio borbu studentata i dalje se u izlaganju osvrnuo na studentsku pobunu:
– Na nama je da toj omladini još malo otvorimo put. Voja (Vojislav Mihailović) je rekao da smo mi dosta toga učinili da upravo tim našim budućim pokolenjima otvorimo put i to jedini i pravi put, a to je put do istine, jer naša omladina, naša pokolenja moraju da znaju istinu. Bez istine više dalje ne možemo.
Ne sme ova generacija više nikada da dozvoli ono što su prethodne dozvoljavale sebi. Mi smo bili jedini narod na svetu koji je sebi dozvolio da za svoga vođu proglasi neprijateljskog vojnika a svoje pobije i dozvoli da im se ne zna ni groba.
Oni koji bi danas trebalo da vode računa o našoj bezbednosti polažu vence na grobove bez krsta, na grobove onih koji su učinili da stotine hiljada časnih Srba danas nema ni groba, a u svojim kancelarijama drže Krcunove slike i klanjaju im se.
Tu nepravdu ako ne ispravimo, Srbija nikada neće krenuti napred.

