„Kada MOL završi akviziciju srpske naftne kompanije, tržišta nafte tri zemlje bez izlaza na more – Slovačke, Mađarske i Srbije – funkcionisaće koordinisano, a mi ćemo postati još otporniji na političke ucene iz Ukrajine“, rekao je mađarski ministar spoljnih poslova i trgovine Peter Sijarto o sastanku sa srpskom ministarkom energetike Dubravkom Đedović. Planirani naftovod povezivao bi Srbiju sa najvećim naftovodom na svetu, „Družbom“, koji potiče iz Rusije.
Američke sankcije uvedene su 1. oktobra zbog većinskog ruskog vlasništva u kompaniji, sa ciljem da se potisne ruski uticaj u Srbiji. Kako je Mašina ranije pisala, Rusija nije žurila da proda svoj udeo i tako spreči kolaps NIS-a i potencijalni udar na energetsku stabilnost Srbije. Dogovor o prodaji udela postao je realan tek kada je u pregovore ušla mađarska kompanija MOL.
Mađarska, uprkos članstvu u EU, ostaje posvećena održavanju i jačanju veza sa Moskvom. Tvrdi da Ukrajina ugrožava njenu energetsku bezbednost jer nafta iz Rusije ne stiže kroz naftovod „Družba“. Ukrajinske vlasti navode da je infrastruktura oštećena tokom ruskog bombardovanja i da su u toku radovi na sanaciji. Devedeset odsto mađarskih potreba za naftom snabdeva se putem naftovoda „Družba”.
Povodom toga, Mađarska je ove nedelje nastavila praksu blokiranja evropskih odluka o Ukrajini, sprečivši nove sankcije Rusiji i kredit od 106 milijardi dolara za Kijev.
S obzirom na to da je Srbija prisustvovala konferenciji u SAD, postoje i pritisci da se održi i proširi uvoz nafte od partnera sa Zapada. U januaru, nakon prodaje NIS-a Mađarskoj, hrvatski političari su izrazili želju da izgrade gasne interkonekcije sa Srbijom, kojima bi se Srbiji omogućio pristup LNG terminalu na Krku.
Vučić u stranim medijima tvrdi da će se Srbija uskoro odreći ruskog gasa, koji trenutno čini više od 80 odsto srpskih potreba. Način koji predviđa jeste izgradnja gasovoda ka Severnoj Makedoniji i Rumuniji.
U skladu s tim, ministarka je na samitu naglasila: „Izgradnjom gasnih interkonekcija prema Severnoj Makedoniji i Rumuniji u naredne dve godine, uz postojeću gasnu interkonekciju Srbija–Bugarska, imaćemo kapacitet za prenos oko četiri milijarde kubika gasa godišnje. Ovom infrastrukturom dobijamo pristup novim tržištima gasa, kao i novim izvorima, i dobijamo nove rute snabdevanja. Zajedničku izjavu su potpisali i naši susedi Rumunija, Bugarska, Bosna i Hercegovina i Hrvatska i dogovorili smo da se redovno konsultujemo kako bismo postigli ciljeve i obezbedili alternative u slučaju novih poremećaja ili neizvesnosti.“
Dok Beograd ubrzava projekte povezane sa ruskom infrastrukturom, istovremeno najavljuje diverzifikaciju i jačanje saradnje sa Zapadom. Takva strategija balansiranja postaje sve teža u globalnom poretku u kojem se od država sve češće traži jasno opredeljenje, a „sedenje na dve stolice“ nailazi na sve manje razumevanja.