Dva dana od eksalacije sukoba u Iranu i na Bliskom istoku, cena nafte beleži najveći rast za četiri godine, a skočila je i cena gasa. Ukoliko se rat oduži, a Ormuski moreuz dugoročno zatvori, nafta bi mogla da košta i preko 100 dolara po barelu, ocenjuju sagovornici N1, ali ističu da su pesimistički scenariji mogući, ali manje verovatni.
Stručnjak za energetiku Željko Marković kaže da je cena sirove nafte od eskalacije sukoba u subotu do danas porasla za više od 10 procenata.
“Imamo situaciju da je već danas nafta preko 80 dolara po barelu ako pričamo o nafti tipa Brent. Ako se situacija nastavi, onda ulazimo u hronične nestašice sa naftom, i tu će onda cena sigurno rasti.
Projekcije su da bi to moglo da bude oko 120 dolara po barelu. To je ono što smo i imali 2022. u jednom trenutku, tako da bi se taj maksimum sigurno dostigao”, navodi on.
To će sve, kako ističe, zavisiti od trajanja sukoba, što je faktor koji je nepoznanica.
Nikom nije u interesu da bude visoka cena nafta
Finansijski analitičar Nenad Gujaničić kaže da bi za izazivanje velikih posledica bilo dovoljno da cena preko 100 dolara potraje nekoliko meseci. Međutim, kako objašnjava, pokazatelj da rat verovatno neće potrajati to je što američko tržište akcija nije palo. Dodaje i da trenutno nikom nije u interesu da bude visoka cena sirove nafte.
“Berza kaže da to što kaže Tramp – da će trajati četiri nedelje, verovatno neće trajati četiri nedelje. Dakle, to bismo mogli tako da protumačimo na osnovu njegove dosadašnje spoljno-trgovinske politike gde se prvo izvadi ono najstrašnije oružje, pa se spusti lopta i jednostavno nikom trenutno nije u interesu da bude visoka cena sirove nafte. Amerikance čekaju međuizbori krajem godine, a viša cena sirove nafte bi vratila inflaciju na velika vrata. Ja mislim da je to najosetljivije političko pitanje, kao i cena struje u Americi, i da je to glavni razlog što ovo neće potrajati, što ovi pesimistički scenariji, koji naravno su mogući, mislim da su malo verovatni”, kaže on.
Govoreći o tome koliko je vremena potrebno da se situacija sa svetskih berzi prelije na benziske pumpe u Srbiji, Gujaničić objašnjava da je neophodno da to postane “nova normalnost”.
“Dakle, da se ustale neke više cene. Do ovih dešavanja krajem prošle nedelje, do četvrtka, cena sirove nafte je od početka rata (u Ukrajini) u minusu 30 odsto. Dakle, mi imamo i dalje taj veliki geopolitički potres. Imali smo prošle godine i sukob izraelsko-iranski. Dakle, sve vreme cena sirove nafte nije odreagovala i da kažem to je olakšavajuća okolnost, jer već duži period mi imamo povećanu ponudu na globalnom tržištu sirove nafte iz više razloga i ovakvi nekakvi događaji u nekoj bliskoj prošlosti bi doveli do eksplozije rastuće cene. Mi sad vidimo da je ovo, iako je veliki rast, ipak je on prigušen s obzirom da gledamo šta se sve dešava”, kaže on.
Cena gasa skočila za 50%
Osim na cene nafte, sukob je uticao i na rast cene gasa. Prema rečima stručnjaka za energetiku Željka Markovića, ovaj energent je poskupeo oko 50 odsto.
“Sa oko tridesetak i nešto na skoro 45 evra po megavatsatu (MWh). Olakšavajuća okolnost jeste da polako ulazimo u letnji period, odnosno dolazi proleće, leto, gde će se, što se tiče samog grejanja, smanjiti potreba za gasom, pa će to delovati prigušujuće na taj rast cene. A cena gasa je skočila zato što Katar sada, ne samo što ne može da doprema tečni prirodni gas, već je i zaustavio proizvodnju zbog napada na njihova polja. Oko 20 odsto svetske proizvodnje prirodnog gasa je u rukama Katara, tako da tu je sada problem. Uistinu taj deo gasa je uglavnom snabdevao azijsko tržište, ali nekih desetak procenata evropskog tržišta je bio upravo taj gas”, kaže on.
Ističe da se sada traže alternative u povećanju proizvodnje u SAD, Norveškoj, Alžiru, kao i na afričkom kontinentu – Angoli, Nigeriji.
„Zbir svih tih proizvodnji koje bi mogle malo da se povećaju, bi mogao da odgovori i da ublaži tako skok cena gasa. Zvaničnici evropski računaju da neće ulaziti u neku veliku krizu što se tog dela tiče, jer ide toplije vreme pa se malo manje koristi gas. Sada su zalihe gasa u EU negde na 30% u skladištima, pričemu u Nemačkoj i Francuskoj su i na 20%, u Italiji su nešto 40% i tako dalje. Što je jedna vrednost koja je bliska onim istorijskim minimumima koje smo imali što se tiče samih skladištenja gasa“, navodi.
Sezonski efekat je, kako kaže, bio takav da je bila hladna zima i da su se ove rezerve gasa u skladištima trošile brže nego što se dešavalo u nekim drugim sezonama kada su bile povoljnije vremenske prilike.
„Ali sada negde na kraju marta, početkom aprila, kreće polako i utiskivanje novih količina”, objašnjava Marković.

