U trenutku započinjanja pisanja teksta o seriji Teheran (Tehran, Kan 11/Apple TV+; tvorci Moše Zonder, Dana Eden, Maor Kon) stiže vest da je izraelska ratna avijacija izvršila napad na iransku nuklearnu elektranu. Da li je pre nego što su avioni prešli granicu iranskog vazdušnog prostora neki tajni agent Mosada onesposobio neprijateljevu radarsku kontrolu? Svašta je u seriji najavljeno, uključujući i eliminisanje suparnika eksplozivnim mobilnim telefonom, a scenaristički rad na četvrtoj sezoni nedavno je usporen nakon primedbi „s vrha“ da se neke linije priče previše podudaraju s aktuelnom stvarnošću. Nakon svega toga je producentkinja Dana Eden, jedna od stvoriteljki serije, pronađena mrtva u hotelskoj sobi u Atini – glavni grad Grčke u sve tri sezone „glumi“ Teheran – da bi grčka policija objavila da u njenoj smrti nema ničeg sumnjivog.
Prva sezona serije Teheran imala je premijeru 2020. godine, a za potpuno razumevanje konteksta neophodno je obaviti analizu televizije Kan 11 u čijoj je produkciji nastala. Izrael je paradoksalna tvorevina nastala kao mešavina granitnog nacionalnog identiteta i levičarske ideološke misli. U skladu s potonjim činiocem, mnogi izraelski mediji, uključujući Kan 11, osamdesetak godina kasnije i dalje se nalaze u javnom vlasništvu.
U njima rade ljudi naučeni da se novinarski posao zasniva na služenju opštem interesu, što ih postavlja u prirodnu poziciju protivnika sve autoritarnije, a sada i fašistoidne vlasti. Odgovor režima podudaran je onome što imamo priliku da gledamo u Srbiji – funkcioneri novinare pretvaraju u svoje političke protivnike, ugrožavaju im bezbednost i opterećuju ih tužbama. Ključni vid napada, što nam je takođe poznato, ima liberalno-kapitalističku prirodu: režim već godinama pokušava da medije iz javnog vlasništva transformiše u privatni posed podobnih tajkuna koji će ih disciplinovati. Da bi se došlo do tog cilja, podgrevaju se unutrašnje razlike i tinjajući sukobi, pa je tako Netanijahuova ministarka informisanja izjavila da je krajnje vreme da Mizrahi Jevreji – pretežno desničarski deo populacije potekao iz bliskoistočnih zemalja – „prestanu da finansiraju postojanje rasističkih medija kojima je cilj održavanje njihove ugnjetenosti“. Jer, u medijima većinski rade devojke i momci aškenaškog, tj. istočnoevropskog porekla, što je mnogo važnije da se istakne od tema koje ti profesionalci istražuju – već decenijama kriminalnih, a odskoro i ratnozločinačkih aktivnosti Bibijevog režima.
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — radar.nova.rs