Takmičenje koje „niko ne gleda“, a o kojem svi imaju mišljenje i znaju svaki detalj – „Pesma Evrovizije“, prvi put je održano na današnji dan pre 70 godina. U Luganu 1956. godine sa svega sedam zemalja počeo je festival koji je tokom sedam decenija duge istorije i ujedinjavao i razdvajao Evropu.
Ideju o „Pesmi Evrovizije“ pokrenula je Evropska radiodifuzna unija (EBU), koja je nastala 1950. godine sa ciljem da okupi radijske i televizijske emitere Evrope koji bi međusobno razmenjivali sadržaje i informacije, prenosi RTS.
Sastanak u Monaku 1955. godine na kojem su članovi EBU-a razgovarali o stvaranju panevropskog muzičkog takmičenja koje bi ujedinilo ratom razorenu Evropu, a nadmetanje bi bilo slično muzičkom festivalu u italijanskom gradu Sanremu.
Na čelu komiteta za organizaciju novog takmičenja nalazio se Marsel Bezanson, a za prvog domaćina određen je Lugano u Švajcarskoj.
Sedam zemalja, a 14 pesama
Premijerno izdanje „Pesme Evrovizije“ održano je 24. maja 1956. u teatru „Kursal“ u pomenutom švajcarskom gradu i znatno se razlikovalo od svih kasnijih takmičenja. Nadmetalo se sedam zemalja – Belgija, Zapadna Nemačka, Italija, Luksemburg, Francuska, Holandija i Švajcarska, a svaka zemlja mogla je da pošalje po dve pesme, pa je tako bilo 14 takmičarskih kompozicija.
Prvi „Evrosong“ je bio radijski program, ali se takmičenje emitovalo i na televiziji, za one srećnike koji su u to vreme posedovali TV prijemnik. Snimak takmičenja nije sačuvan, a postoji samo snimak izvođenja pobedničke kompozicije Refrain, švajcarske predstavnice Lis Asije.
Pobednika su birali članovi žirija iz svih zemalja učesnica koji su morali da dođu u Lugano kako bi učestvovali u tajnom glasanju. Sve zemlje su, osim Luksemburga, poslale svoje članove žirija, te je umesto njih glasao žiri iz Švajcarske.
Pošto je glasanje bilo tajno, moglo je da se glasa i za svoju zemlju, što je ostavilo prostora za nagađanje da su upravo ova pravila pomogla domaćinu da dođe do pobede.
Rezultati glasanja nikad nisu objavljeni, a već od narednog takmičenja glasovi članova žirija bili su dostupni javnosti.
Četiri pobednika u Madridu
Nakon 14 godina takmičenja u Madridu se dogodilo nezamislivo – četiri zemlje koje su se našle na vrhu tabele imale su isti broj poena.
Zbog toga što pravilo o određivanju pobednika u ovakvim situacijama nije postojalo, takmičenje održano u Madridu bilo je jedino koje je imalo četiri pobednika – Veliku Britaniju, Francusku, Holandiju i Španiju, koja je postala prva zemlja sa dve uzastopne pobede.
Ipak, neko se zapitao šta da radi ako rezultat bude izjednačen. Voditeljka Laura Valenzuela je pitala tadašnjeg izvršnog supervizora „Pesme Evrovizije“ Kliforda Brauna kako da se ponaša u slučaju da više pesama koje su na prvom mestu ima isti broj poena.
Braun joj je samouvereno odgovorio: „Ne brinite, to se neće dogoditi“.
Za sedam decenija evrovizijski trofej stigao je u 28 zemalja
Od 1956. do danas na „Pesmi Evrovizije“ pobedilo je 28 zemalja. Najviše pobeda imaju Irska i Švedska koje su evrovizijski trofej podizale po sedam puta, a svoju prvu pobedu baš je ove godine u Beču zabeležila Bugarska.
Po jednu pobedu imaju i Jugoslavija (1989) i Srbija (2007). Nakon pobede Marije Šerifović u Helsinkiju, „Pesma Evrovizije“ stigla je i u Beograd. U našoj prestonici zabeležen je najveći broj učesnika – u Beogradskoj areni nastupili su predstavnici iz 43 zemlje.Taj broj učesnika do sada nije nadmašen, a izjednačen je u Diseldorfu 2011. i Lisabonu 2018. godine.
Za 70 godina promenila su se i pravila glasanja i uređaji putem kojih pratimo takmičenje, bilo je i raznih podela i ujedinjenja, ali ostala je ista čar – da se jedne majske večeri svi evropski emiteri istovremeno uključe na nekoliko sati i zajedno sa gledaocima odaberu najbolju pesmu za tu godinu.