Da li je politika balansiranja Srbije između istočnih i zapadnih sila počela da se ljulja? I da li je Srbija zapravo ruska baza za destabilizaciju Evrope? O tome piše švajcarski dnevni list Noje cirher cajtung.
Na početku teksta autor kaže da su vlasti u Srbiji „odahnule kada su izbori u Moldaviji pre nešto više od nedelju dana protekli bez većih incidenata“. Potom se u tekstu podseća da je policija u Moldaviji uoči izbora izvršila 250 racija i uhapsila 74 osobe. „Prema moldavskim vlastima, uhapšeni su se obučavali u kampovima u Srbiji. Tamo su, navodno, trenirani u taktikama i metodama napada i otpora prema bezbednosnim snagama. Kao organizatora Moldavija vidi Rusiju, koja želi da spreči proevropski kurs te male države“.
Svinjske glave ispred džamija
U švajcarskom listu se dalje kaže: „Optužbe su dobile na težini kada su četiri dana nakon racija u Moldaviji i srpske bezbednosne snage uhapsile dve osobe. Dvojica Srba se sumnjiče da su između 16. jula i 12. septembra organizovali paravojnu obuku za 150 do 170 Moldavaca i Rumuna“. U tekstu se navodi da je nakon tih hapšenja izgledalo kao da je Srbija izbegla diplomatsku katastrofu. „Ipak, Beograd – koji održava bliske veze sa Moskvom – sada mora da se suoči sa vrlo neprijatnim pitanjem: da li Srbija služi kao baza za ruske pokušaje destabilizacije Evrope?“
Autor sugeriše potvrdan odgovor na postavljeno pitanje navodeći još jedan primer destabilizujućeg delovanja koje ima korene u Srbiji: „U ponedeljak, tri dana nakon prva dva hapšenja, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije je saopštilo da je policija uhapsila još jedanaest osoba, svi su Srbi. Sumnjiče se da su početkom septembra u Parizu postavili odsečene svinjske glave ispred više džamija.
Takođe, između aprila i septembra navodno su bacali zelenu boju (boju islama) na jevrejske ustanove kao što su muzej Holokausta i više sinagoga u širem području Pariza“.
Švajcarski list citira saopštenje srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova, prema kome su uhapšene osobe osumnjičene da su za takve akcije prošle obuku u Srbiji „po nalogu strane obaveštajne službe“. Navodni cilj im je bio „da se podstakne mržnja, diskriminacija i nasilje prema osobama različitog porekla, boje kože ili vere“.
U tekstu se podseća da je Francuska još u junu optužila trojicu Srba zbog napada bojom na jednu jevrejsku ustanovu te da Francuska, kao i Moldavija, sumnjiči Rusiju kao organizatora ovih akcija.
„Prema bezbednosnim stručnjacima, verovatnoća da se ovakvi kampovi za obuku u Srbiji organizuju bez znanja bezbednosnog aparata – i time režima – je izuzetno mala. Još 2024. godine, pred predsedničke izbore u Moldaviji, kružile su informacije o kampovima pod ruskom kontrolom za moldavske izgrednike u Srbiji i srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Tada su srpske vlasti ćutale“.
Vučić „zadaje sve više glavobolje“
Sada se u švajcarskom listu postavlja pitanje, zašto se hapšenja u Srbiji dešavaju baš sad, kada ona bacaju loše svetlo na Srbiju? „To verovatno ima veze sa politikom balansiranja predsednika Srbije, Aleksandra Vučića. Vučić već godinama pokušava da održava dobre – i pre svega za njega isplative – odnose sa Rusijom, EU, SAD i Kinom. Strategija je do sada davala rezultate. Investicije su stizale i sa Zapada i sa Istoka. Vučić je bio gost u Berlinu, Briselu, Pekingu, Moskvi i Mar-a-Lagu. Međutim, on zadaje sve više glavobolje i Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama – ali i Rusiji.“
Autor podseća na činjenicu da je Brisel sve više zabrinut zbog autoritarnog načina na koji režim postupa prema učesnicima protesta koji traju gotovo godinu dana i citira komesarku za proširenje, Martu Kos, koja je pre nekoliko nedelja rekla: „Imamo problem u Beogradu.“ U tekstu se podseća da je Evropska narodna partija, najjača grupacija u Evropskom parlamentu, nedavno je razmatrala sankcije ili čak isključenje Vučićeve Srpske napredne stranke. U tekstu se ne zaboravlja ni ljutnja Moskve zbog isporuka srpske municije i oružja Ukrajini, ali i strahovanja Srbije i Rusije od najavljenih američkih sankcija protiv Naftna industrija Srbije koja je u većinskom ruskom vlasništvu.
Autor zaključuje da su i obuka u Srbiji i hapšenja osumnjičenih samo primer do koje mere je za Beograd postalo teško da balansira između Istoka i Zapada. „Da li su hapšenja sprovedena samo kako bi se izbegle sankcije protiv NIS-a – za sada ostaje spekulacija“.
U tekstu se navodi reakcija predsednika Srbije na povećanje pritiska: „ Vučić u međuvremenu napada i zapadne i istočne partnere. U intervjuu za nemački list, nedavne ruske optužbe povodom isporuke srpske municije nazvao je ’nesumnjivo najuvredljivijom izjavom protiv Srbije’ koju je ikada čuo. Istovremeno, ponovo je optužio zapadne obaveštajne službe da finansiraju revoluciju u Srbiji. Kao i obično, nije izneo nikakve dokaze.“