Na današnji dan, 26. aprila, vredi se podsetiti teksta pokojnog Miroslava Lazanskog, jednog od najpoznatijih vojnopolitičkih komentatora „Politike”, koji je pisao o jednoj od najzagonetnijih epizoda iz vremena NATO agresije 1999. godine – navodnoj akciji jugoslovenskih aviona G-4 „super galeb” na aerodrom Rinas kod Tirane.
Lazanski je u tom tekstu naveo da su piloti sa aerodroma Golubovci kod Podgorice, bez znanja i odobrenja komande u Beogradu, pripremili i izveli supertajnu misiju čiji je cilj bio aerodrom Rinas, gde su se, prema njegovim navodima, nalazili američka borbena grupa „Soko”, helikopteri tipa „apač”, kao i delovi 82. padobranske divizije iz Fort Brega.
Prema Lazanskom, u ranu zoru 26. aprila 1999. godine u akciju je krenulo šest aviona G-4 „super galeb” jugoslovenskog Ratnog vazduhoplovstva, iz sastava akro-grupe „Leteće zvezde”. Leteći izuzetno nisko, iznad morskih talasa, kako bi izbegli radarsku kontrolu, avioni su, kako je pisao Lazanski, za manje od dvadeset minuta stigli do ciljeva u rejonu Rinasa.
U tekstu se navodi da su „galebovi” prišli iz pravca izlazećeg sunca, što je otežavalo njihovo vizuelno otkrivanje. Najpre je, prema toj verziji događaja, napadnut logor za obuku pripadnika OVK u blizini aerodroma, a potom su gađani američki helikopteri na zemlji. Lazanski je naveo da je tom prilikom uništeno devet „apača”, dok su još tri bila ozbiljno oštećena.
Posebnu pažnju u njegovom tekstu privukao je deo u kojem je ukazivao na okolnosti koje su, kako je smatrao, mogle da potvrde da se nešto na Rinasu zaista dogodilo. Italijanska državna televizija, prema njegovim navodima, istog dana je jednom objavila vest o napadu na aerodrom, posle čega je ona povučena. Ruska agencija Itar-Tas javila je da je aerodrom Rinas 26. aprila bio zatvoren za saobraćaj i da je tako ostalo nekoliko dana. Lazanski je podsećao i da italijanski ministar unutrašnjih poslova posle posete Tirani nije poleteo sa tog aerodroma, kao i da albanska delegacija koja se vraćala sa sastanka Saveta Evrope u Strazburu nije sletela na Rinas, već u Valonu.
U istom kontekstu pominjao je i prvu vest o gubitku jednog američkog „apača” na „rutinskom letu”, koja se, kako je pisao, vremenski poklopila upravo sa 26. aprilom.
Dan kasnije, 27. aprila 1999. godine, NATO je, prema Lazanskom, u više navrata žestoko bombardovao aerodrom Golubovci kod Podgorice, posebno gađajući podzemni objekat Tuzi, u kome su se nalazili avioni G-4 iz akro-grupe „Leteće zvezde”. Objekat je srušen, a avioni u njemu uništeni.
Lazanski je u svom tekstu naveo i da je jedan od jugoslovenskih pilota, prilikom primanja vojnog odlikovanja, rekao da ga prima „za uspeh u tajnoj misiji”. Istovremeno, podsetio je da piloti o akciji na aerodromu Rinas nisu želeli da govore, te da su Hag i sudbina srpskih generala uticali na kasnije ćutanje o mnogim događajima iz rata 1999. godine.
Zato je i završna ocena Miroslava Lazanskog ostala najupečatljiviji deo tog teksta – službeno, ta priča se nikada nije dogodila. Neslužbeno, „Leteće zvezde” su odletele u legendu.
Tekst pokojnog Miroslava Lazanskog i danas se čita kao podsetnik na vreme u kojem su se, iza zvaničnih saopštenja i kontrolisanih ratnih informacija, odvijale operacije o kojima se decenijama kasnije govori šapatom, sa poštovanjem prema pilotima i sa svešću da pojedine stranice ratne istorije nikada nisu do kraja otvorene.