Megacunami visok 482 metra, koji je formiran prošle godine na Aljasci kada se deo planine urušio u more, drugi je najviši ikada zabeležen i podsetnik je na rizike koje predstavlja topljenje glečera, saopštili su danas naučnici.
Prošlog leta džinovski talas je preplavio udaljeni fjord na jugoistoku Aljaske, ostavljajući za sobom pustoš. Događaj je u to vreme uglavnom ostao neprijavljen, a nova naučna analiza pokazuje da ga je izazvalo masivno klizište, prenosi BBC.
Tada se neverovatnih 64 miliona kubnih metara stenja obrušilo u more, što je urušilo fjord i za manje od jednog minuta formiran je gigantski talas visok skoro 500 metara.
Samo vreme kada se dogodilo, u ranim jutarnjim satima, sprečilo je veliku katastrofu, jer se tu tokom dana nalazi veliki broj kruzera, rekli su istraživači.
„Znamo da bi nekoliko sati kasnije tu bilo mnogo ljudi i prestravljen sam da nećemo imati toliko sreće u budućnosti“, rekao je geolog sa Alajske Bretvud Higman, koji je posle cunaminja obišao ono što je ostalo od fjorda Trejsi Arm.
Megacunamiji nastaju kada klizište izazvano zemljotresom prouzrokuje pad velike količine zemlje ili kamenja u vodu i oni su obično lokalni.
Druga vrsta cunamija se dešava na otvorenom moru i direktno ih pokreću zemljotresi ili podvodni vulkani. Oni, poput cunamija u Japanu 2011. godine, mogu putovati hiljadama kilometara, pogađajući naseljena područja i uzrokujući masivna razaranja i gubitak života.
Najveći poznati megacunami, visok 524 metra, pogodio je zaliv Litija na Aljasci 1958. godine.
Higman je stigao na lice mesta nekoliko nedelja nakon što je cunami pogodio fjord Trejsi Arm, koji posećuju brojni kruzeri da bi se putnici upoznali sa prirodnim čudima Aljaske.
Istraživanje objavljeno u časopisu „Sajens“ sugeriše da je uzrok obrušavanja stena u more bilo topljenje glečera izazvano klimatskim promenama.
Stiven Hiks sa Univerzitetskog koledža u Londonu rekao je da je masivni glečer držao tu stenu kao potporni stub, a kada je on počeo da se topi, ogromne kamene gromade su se obrušile u more.