Vladimir Cvetković je kao košarkaš bio prvi sportista godine Sportskog društva Crvena zvezda (1965), reprezentativac upamćen po antologijskim poenima sa linije slobodnih bacanja u duelu protiv SSSR-a, koja su Jugoslaviji doneli prvu medalju u istoriji Olimpijskih igara (1968).
Kao funkcioner FK Crvena zvezda Cvetković je uz Dragana Džajića bio stub fudbalskog čuda sa jugoistoka Evrope koje je uspelo da pokori Stari kontinent i svet 1991. godine.
“Onaj koš u Meksiku i Bari sa Crvenom zvezdom u fudbalu, to je dovoljno za sto života”, lakonski je govorio Cvetković kada je podvlačio crtu ispod filmske karijere.
Koliko je Cvetković bio cenjen među igračima tokom 18-godišnjeg mandata u FK Crvena zvezda za Danas su govorili članovi šampionske generacije iz Barija i Tokija Darko Pančev i Vladimir Jugović.
– Već na prvi utisak sam stekao pozitivno mišljenje o Cveletu. Gospodin čovek, sa manirima i svim onim što treba da ima jedan funkcioner u velikom klubu kao što je Crvena zvezda. Imao je vrlo lep odnos prema igračima i mi smo ga zbog toga izuzetno poštovali. Imali smo veliki respekt prema Cvetkoviću – istakao je Darko Pančev.
Strelac odlučujućeg penala u finalu Kupa šampiona protiv Olimpika iz Marseja je dodao da je tadašnji generalni sekretar kluba bio nesebičan čovek.
– Pamtiću da je uvek bio uz igrače. Trudio se da budemo zadovoljni, da obezbedi premije pred neke bitne utakmice. Doprinosio je da ceo sistem funkcioniše kako treba, da imamo dobre uslove na putovanjima. Jednostavno, da možemo da se koncentrišemo isključivo na teren. Svojim ponašanjem je podizao veličinu Zvezde i u međunarodnim okvirima.
Igrači i trener Ljupko Petrović su bili, naravno, najzaslužniji za istorijske rezultate, ali Pančev je svestan da njih ne bi bilo bez jake podrške tadašnjih čelnika kluba iz Ljutice Bogdana.
– Džajić i Cvetković su imali ogromnu ulogu u našim uspesima 1991. godine. Sarađivali su izvanredno. Kompletna uprava na čeklu sa predsednikm Mišom Slijepčevićem, Mišom Marinkovićem, Vojom Lalatovićem, Silvom Glišić je funkcionisala fenomenalno, ali Džaja i Cvele su imali ključnu ulogu u stvaranju tima koji je nekoliko godina gazio sve pred sobom – podsetio je Pančev.
Vladimir Jugović je bio jedan od najmlađih u ekipi Crvene zvezde te 1991. godine, ali i najzaslužnijih za istorijske uspehe. Bio je junak finala Interkontinentalnog kupa u Tokiju protiv prvaka Južne Amerike Kolo kola.
Jugović je u trijumfu 3:0 bio dvostruki strelac. O preminulom Vladimiru Cvetkoviću, kao i Pančev, pričao je sa velikom dozom poštovanja.
– Cvetković je obeležio različite periode istorije i kao sportista i kao sportski radnik. Bio je uspešan u oba dela svoje karijere. Njegov odlazak je veliki gubitak za sport, ostavio je dubok trag i u fudbalu i u košarci. Sigurno je jedna od najznačajnijih figura u istoriji Sportskog društva Crvena zvezda – naglašava Jugović.
Naredne reči trofejnog fudbalera slikovito opisuju koliko se u tom periodu poštovala hijerarhija u uspešnom sportskom kolektivu.
– Ja sam bio jedan od najmlađih u ekipi iz Barija i Tokija i nisam imao mnogo prilika za neke individualne razgovore sa Cveletom. Nisam često odlazio u kancelarije kluba, ali u svakom slučaju Cvetković je delovao vrlo autoritativno. Bio je moderan menadžer. U konkurenciji najvećih evropskih timova trebalo im je parirati na svim poljima. Mi igrači smo osećali da ne zaostajemo za, na primer, Bajernom ni po jednom osnovu.
Jugović je posle Zvezde igrao i u Juventusu, Atletiko Madridu, Interu… Bio je prvak Evrope i sa “starom damom” iz Torina, ali je period proveden na “Marakani” ostao posebno urezan u njegovom srcu.
– Tek kada sam otišao iz Zvezde ukapirao sam koliko je ona organizaciono i u svakom drugom smislu bila jedna od najvećih klubova u Evropi i svetu u tom periodu. Sigurno je da je Cvetković uz Dragana Džajića bio ključan čovek i bitna figura u funkcionisanju kluba – konstatovao je Jugović.
Vladimir Cvetković je preminuo u sredu, 6. maja, u 85. godini žvota.