Sve članice Saveta Evrope, njih ukupno 46, podržale su danas novu interpretaciju Evropske konvencije o ljudskim pravima u vezi sa migrantima, uključujući kontroverzno korišćenje deportacionih centara u trećim zemljama, a ovaj potez su kritikovale organizacije za ljudska prava, izražavajući bojazan od on može oslabiti zabranu mučenja i zaštitne mehanizme za migrante koji su došli u Evropu.
Neobavezujuća politička deklaracija, usvojena danas na sastanku u Kišinjevu, dolazi kao posledica poziva nekih članica Saveta Evrope za stroži pristup u borbi protiv ilegalnih migracija i za olakšano deportovanje migranata.
„Deklaracijom se podvlači da države imaju neporecivo suvereno pravo da kontrolišu ulaz i boravak stranih državljana, i da je državama podjednako obaveza i nužnost da brane svoje granice u skladu sa Konvencijom“, saopštio je Savet Evrope pošto su u glavnom gradu Moldavije deklaraciju podržali šefovi diplomatija svih zemalja članica ovog panevropskog tela.
U deklaraciji se navodi da nacije koje su „izloženi masovnim dolascima (migranata)“ mogu sprovoditi nove pristupe odvraćanju iregularnih migracija uključujući ‘povratne centre u trećim zemljama’ i saradnju sa zemljama tranzita.“
Savet Evrope nadzire rad Evropskog suda za ljudska prava, najvišeg suda koji se bavi primenom Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Kijara Kateli, portparolka organizacija PICUM sa sedištem u Briselu, ocenila je da bi deklaracijom mogli biti oslabljeni i sud u Strazburu i sama konvencija.
„Vlade u suštini nastoje da vrše pritisak na nezavisni sud da oslabi poodavno ustanovljene zaštite ljudskih prava kako bi se olakšale deportacije – uz rizik deportovanje ljudi tamo gde se mogu suočiti sa torturom, neljudskim ili degradirajućim tretmanom, ili mogu prestati da dobijanju medicinsku negu od koje im zavisi život“, izjavila je Kateli.
Direktorka kancelarije Amnesti internernešnala za evropske institucije Iv Gedi saopštila je da je „sistem ljudskih prava na dva koloseka, koji je zasnovan na migracionom statusu, uvreda osnovnog principa da su ljudska prava univerzalna.“
Italija je prošle godine u tzv „centre za povratak“ u Albaniji poslala nekoliko desetina migranata kojima nije bilo dopušteno da ostanu u zemlji, čime je postala prva članica Evropske unije koja je odbijene migrante prebacila u neku zemlju van EU – i to zemlju koja nije ni njihova matična zemlja, niti zemlja kroz koju su prošli na putu do teritorije EU.
Aktivisti za ljudska prava kažu da su takve politike nehumane i porede ih sa deportacionim politikama predsednika SAD Donalda Trampa.
EU je postepeno zaoštrila migracionu politiku nakon što su 2024. godine krajnje desničarske partije preuzele vlast u nekim zemljama članicama.
Prošle godine su lideri devet zemalja Evropske unije — Austrije, Belgije, Češke, Danske, Estonije, Italije, Letonije, Litvanije i Poljske — potpisali otvoreno pismo u kojem tvrde da im Evropska konvencija o ljudskim pravima onemogućava proterivanje stranih kriminalaca.
Ove zemlja smatraju da način na koji sud u Strazburu tumači konvenciju u „slučajevima koji se tiču proterivanja stranih državljana-osoba osuđenih za krivična dela“ štiti „pogrešne ljude“ i nameće previše ograničenja pri odlučivanju ko može biti proteran.
Komesar Evropske unije za migracije Magnus Braner pozdravio je deklaraciju kao „važan korak“ ka objedinjavanju migracione politike.
„Ona jača naš pristup pravednoj i čvrstoj migracionoj politici u Evropi. Migracije su zajednički izazov koji zahteva zajednička rešenja“, rekao je Braner.
Pošto je deklaracija potpisana, glavni sekretar Saveta Alen Berse rekao je da će deklaracija „pomoći u usmeravanju našeg sopstvenog rada, kao i rada nacionalnih vlasti i domaćih sudova“.