Ko je Rasel Vout? Za jednu od najuticajnijih figura u Trampovoj administraciji ogroman broj ljudi verovatno nikada nije čuo.
Predstavlja ključnog ideologa modernog MAGA pokreta, zbog čega su ga istraživački mediji nazvali „predsednikom iz senke“. On nije klasičan političar koji traži pažnju medija, već operativac izuzetno posvećen radikalnoj transformaciji američke izvršne vlasti.
Rasel Terlou Vout (1976) rođen je u Njujorku, a odrastao je u Tranbulu, bogatom gradiću u državi Konektikat. Iako je okruženje bilo imućno, njegova porodica je pripadala radničkoj klasi. Vout često ističe da su mu roditelji usadili dve ključne vrline, apsolutnu fiskalnu disciplinu i nepokolebljivu hrišćansku veru.
Njegov otac, bivši marinac i sindikalni električar, bio je poznat po tome što nije podnosio nerad i bacanje novca, dok je majka bila učiteljica koja je kasnije osnovala privatnu hrišćansku osnovnu školu, otud iz kuće je i uverenje da „državni aparat troši novac običnih Amerikanaca koji mukotrpno rade“.
Voutovo političko i ideološko oblikovanje počinje na Koledžu Viton u Ilinoisu, instituciji koju u Americi zovu „evanđeoski Harvard“. Tamo je studirao istoriju i političke nauke. Kolege iz studentskih dana opisuju ga kao knjiškog moljca i štrebera koji je bio fokusiran na konzervativne društvene kodove.
Odmah nakon diplomiranja, krajem devedesetih, odlazi u Vašington gde započinje karijeru kao asistent u Kongresu, dok paralelno noću studira prava na Univerzitetu Džordž Vašington. Preko dvadeset godina proveo je duboko unutar vašingtonskog sistema, specijalizujući se za državni budžet, pa otud i ironija – dok je sebe doživljavao kao čoveka iz radničke klase i političkog autsajdera, praktično je čitav svoj odrasli život proveo u Vašingtonu. Kritičari bi rekli da je nešto slično uradio i Tramp, obećavajući „sušenje močvare“, dok se u realnosti okružio multimilijarderima kojima ugađa svojim odlukama, i od kojih zavisi.
Voutov ideološki put tekao je od tradicionalnog konzervativizma ka desničarskom radikalizmu. Učio je od Fila Grema, bivšeg epublikanskog senatora iz Teksasa, koji je Voutov prvi veliki politički šef i mentor. Grem, poznat po ekstremnim stavovima o kresanju državnih troškova i ekonomskoj štednji, presudno je uticao na Voutovo viđenje da federalni budžet mora drastično da se smanji.
Na njega je uticao i teksaški kongresmen Džeb Hensarling za kojeg je Vout radio nakon diplomiranja na pravima. Sa njim je pisao radikalne zakone koji su predviđali rezove od skoro dva biliona dolara u socijalnim programima, što ga je pozicioniralo kao ključnog čoveka tokom uspona populističkog pokreta Tea Party. Kada je ušao u Trampovu orbitu, Vout je tradicionalni ekonomski konzervativizam zamenio ideologijom populističkog desnog krila, takvi su trendovi. Danas sebe svrstava u istu ravan sa radikalnim Trampovim stratezima poput Stiva Benona i Stivena Milera, sa kojima deli viziju potpunog uništenja „duboke države“, dok mnogi u Americi upravo ljude slične njemu smatraju delom iste. Ukoliko je Miler danas tu radi propagande, Vout je zadužen za ideologiju.
Pod šinjelom Donalda Trampa
Donald Tramp je u njegovom tumačenju „radikalni ustavotvorac“. Iako Vout ima sopstvenu, duboko religioznu agendu zasnovanu na hrišćanskom nacionalizmu, on u Trampu vidi ultimativno oruđe, za njega je on jedini lider koji ima „dovoljno političke brutalnosti da sprovede njegove teorijske planove u stvarnost“. Gode Trampu pohvale i idealizovanje, pa ume da bude i galantan, kada su javne funkcije u pitanju. Na nagradu Vout nije dugo čekao, pa je postao direktor Kancelarije za upravljanje i budžet (OMB) u prvoj Trampovoj administraciji, da bi ga Tramp ponovo postavio na istu poziciju iu drugom mandatu kako bi sprovodio drastične rezove i reforme.
U pauzi, nakon što je Tramp izgubio izbore, Vout je osnovao organizaciju „Centar za obnovu Amerike“ i postaje jedan od glavnih autora kontroverznog „Projekta 2025“ u okviru fondacije Heritidž. Ključna poglavlja u dokumentu od 900 strana kreirao je upravo on sa zadatkom da detaljno razradi plan kako da sledeća konzervativna vlada preuzme potpunu kontrolu nad ministarstvima, ukine nepotrebne agencije i otpusti na hiljade činovnika.
U okviru šireg plana nalazi se i važna stavka, „Schedule F“ (Plan F, odnosno smena 50.000 ljudi). Srž ovog plana, koji kritičari vide kao uništenje demokratske vlasti, jeste reklasifikacija desetina hiljada profesionalnih, apolitičnih državnih službenika u „političke namesnike“. To omogućava njihovo masovno otpuštanje i zamenu Trampovim lojalistima, što se i dogodilo.
Arhitekta „Projekta 2025”
Kritičari i istoričari (poput profesorke Rut Ben-Gijat) često povlače paralele između Projekta 2025 (Mandat za vođstvo) i istorijskih autoritarnih priručnika sa argumentom da baš kao što su autoritarni lideri u 20. veku (Vajmarska republika) unapred i transparentno zapisali svoj plan za preuzimanje i demontažu parlamentarnog sistema, tako i Projekat 2025 predstavlja javni, sistematski nacrt za koncentraciju apsolutne moći u rukama jednog čoveka i eliminaciju sistema kočnica i ravnoteža.
Vout je sledbenik teorije jedinstvene izvršne vlasti, ideje da predsednik mora da poseduje apsolutnu kontrolu nad svakim federalnim telom, uključujući i Ministarstvo pravde, čime se praktično ukida nezavisnost institucija. Za razliku od pragmatičnih političara, Vout otvoreno zastupa hrišćanski nacionalizam i smatra da religija mora da bude duboko inkorporirana u državni aparat.
Njegova gostovanja i izjave striktno su pratile njegov narativ. Vout je otvoreno, i u emisiji kod Takera Karlsona, izjavljivao da mu je cilj da karijerne državne službenike „stavi u stanje traume“ kako bi izvršavali predsednikove naredbe bez pogovora.
Iz njegove privatne komunikacije i govora često se citira stav: „Ne želim da predsednik Tramp izgubi ni sekund u Ovalnoj sobi svađajući se sa savetnicima oko toga da li je nešto legalno, izvodljivo ili moralno.“, dok je u svojim nastupima na Fox Business-u i drugim mrežama, Vout nezavisne agencije nazvao „anatemom Ustavu“ i javno zagovarao ukidanje Ministarstva prosvete i drugih ključnih resora. Dakle, iz svega navedenog jasno je da je reč „nezavisno“ Voutu poput kletve. Medij ProPublica ga je sa pravom prozvao „predsednik iz senke“.
Kontinuirana lojalnost i podizanje tonova ponovo je nagrađeno. U svom drugom mandatu Tramp ga ponovo nominuje Vota na istu funkciju, a Senat zvanično potvrđuje 6. februara 2025. godine. Sa ove pozicije, Vot kontroliše tokove novca u celoj državi i sprovodi politiku ukidanja finansiranja agencija. Tu nije bio kraj poverenju u ovoj službenika, kao i u slučaju Marka Rubia, Tramp je Voutu poverio i druge ključne poluge kontrole nad administracijom. U februaru 2025. imenovan je za v.d. direktora Biroa za finansijsku zaštitu potrošača, dok je tokom 2025. nekoliko meseci vršio i dužnost administratora u Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), gde je sproveo masovna ukidanja programa. Medijska i titula insajdera nije mogla da izostane – prozvan je jednim od najuticajnijih ljudi u Vašingtonu.
Ne čudi što je pre sedam meseci predsednik Tramp na svojoj mreži Truth postavio AI generisani snimak na kojem je direktor Kancelarije za upravljanje i budžet prikazan u tamnom ogrtaču sa kosom u ruci, kao sama smrt. Video je za cilj imao da ga predstavi kao osobu koja će „srezati” budžete federalnih agencija i sprovesti masovna otpuštanja državnih službenika koje Trampova administracija cilja, što je i učinjeno.
Sam Vout je često umeo da naglasi da ima dva veoma jasna cilja, da učini funkciju predsednika moćnijom nego ikada ranije i da razmontira što je više moguće federalnog birokratskog aparata. Deluje da mu dobro ide.