Na sastanku vladajuće Radničke partije koji je završen ove nedelje, Kim Džong Un je izjavio da je stalno širenje nuklearnih snaga Severne Koreje „najispravniji i najjedinstveniji način“ za suočavanje sa sve nestabilnijim svetom, navodeći ono što je opisao kao rastuće pretnje od SAD i njihovih saveznika.
Ove izjave su bile samo poslednje u skorašnjem nizu komentara severnokorejskog rukovodstva u kojima je Kim obećao da će opremiti ratne brodove nuklearnim projektilima, udvostručiti proizvodnju oružja i proširiti nuklearni arsenal zemlje „eksponencijalnom brzinom“.
Severna Koreja često iznosi preuveličane tvrdnje o snazi svojih odbrambenih kapaciteta, ali iza pojačane retorike, analitičari kažu da pitanje više nije da li Severna Koreja ima nuklearno oružje, već zašto joj je potrebno toliko, piše Gardijan.
„To je sila toliko velika i toliko raspršena da je nijedan udar ne bi mogao eliminisati i sve teže demontirati diplomatskim putem“, kaže Piter Vord, istraživač u Institutu Sedžong u Seulu, koji veruje da Severna Koreja koristi širenje svog arsenala da bi se zaštitila od intervencije kakva se vidi u Iranu.
Ne znamo šta bi mogli da urade, dodaje on, a njihove pretnje su namerno nejasne.
Nedavni napadi na Iran, koje su predvodile SAD, pojačali su lekciju koju je Severna Koreja odavno usvojila: države koje se zaustavljaju pred potpuno operativnim nuklearnim arsenalom pozivaju na napad, a ne na odvraćanje.
„Zemlja koja ostaje na pragu napada navlače veliku metu na leđa“, kaže Vord.
Dizajniran da preživi prvi udar, arsenal Severne Koreje obuhvata železničke i drumske mobilne lansere, ojačane podzemne objekte i rastuću podmorničku flotu.
Ove godine Severna Koreja je počela sa probnim ispaljivanjem krstarećih raketa sposobnih za nošenje nuklearnog oružja sa novog razarača od 5.000 tona, a Kim je obećao da će zemlja graditi još dva ratna broda svake godine tokom narednih pet godina.
Analitičari kažu da Pjongjang veruje da mu je potreban mnogo veći arsenal koji bi odgovarao obimu i složenosti snaga koje su usmerene protiv njega.
„Suočava se sa američkim nuklearnim kišobranom, kombinovanim američko-južnokorejskim snagama i trilateralnom saradnjom sa Japanom“, ukazuje Hong Min, viši istraživački saradnik u državnom Korejskom institutu za nacionalno ujedinjenje.
Nuklearno oružje je sada takođe ugrađeno u ustav zemlje. Revizija ranije ove godine dala je Kimu ustavnu komandu nad nuklearnim snagama i ovlašćenje da delegira ovlašćenja za lansiranje posebnoj komandi, što analitičari tumače kao zaštitu od udara.
Li Ho Rjung, viša istraživačica u Korejskom institutu za analize odbrane (KIDA), kaže da je Pjongjang nastojao da učvrsti ideju da denuklearizacija više ne važi za Severnu Koreju i da izgradi nivo kapaciteta koji bi naterao Vašington da je shvati ozbiljno.
„Njihova poenta je da se ovo ne može smanjiti pregovorima u ovom trenutku“, navodi ona.
Zvanično, denuklearizacija ostaje deklarisani cilj Seula kada je u pitanju odnos sa Severom. Južnokorejski predsednik, Li Dže Mjung, učinio je to centralnim delom politike svoje vlade.
U maju su američki i kineski predsednici Donald Tramp i Si Đinping ponovo potvrdili ono što je Bela kuća opisala kao „zajednički cilj“ denuklearizacije Severne Koreje. Ali kada je Si otputovao u Pjongjang, kineski izveštaji nisu to pomenuli.
Produbljivanje vojnih veza Severne Koreje sa Rusijom i njen ojačani odnos sa Kinom dodatno su izolovali Pjongjang od vrste spoljnog pritiska koji je nekada činio pregovore zamislivim. Tri države, uprkos svojim razlikama, dele interes da obuzdaju američku moć.
Li Ho Rjung iz KIDA kaže da će Vašington i Seul nastaviti da podržavaju denuklearizaciju kao svoj formalni cilj, ali da će se u praksi fokus verovatno pomeriti ka kontroli naoružanja – ograničavanju i postepenom smanjenju arsenala, a ne eliminisanju istog.
„Na kraju“, kaže ona, „možda neće biti drugog puta“, ističe ona.