Porodica pacijentkinje obolele od tumora mozga tvrdi da je njihova majka ostala bez adekvatnog smeštaja za palijativno lečenje nakon što je, kako navode, odbijena na prijemu u u Univerzitetski klinički centar Vojvodine.
Ćerka pacijentkinje za 021.rs navodi da je njena majka bila na lečenju u Institutu za onkologiju Vojvodine u Sremskoj Kamenici, odakle je sanitetskim vozilom prevezena u Univerzitetski klinički centar Vojvodine, na Odeljenje za palijativno zbrinjavanje i produženo lečenje, koje se nalazi u objektu na Mišeluku.
U izveštaju lekara specijaliste iz Instituta, u koju je 021.rs imao uvid, navodi se da Klinika za radioterapiju nema kapacitete za palijativno zbrinjavanje zbog velikog broja pacijenata koji čekaju početak zračne terapije u bolničkim uslovima.
Takođe, navodi se i da Institut nema posebno odeljenje za palijativno lečenje, te da se pacijentkinja, kao neuroonkološki bolesnik, upućuje u UKCV radi palijativnog zbrinjavanja i produženog lečenja.
Važno je dodati i da, kako se i navodi u dokumentu, u lečenju pacijentkinje osim Instituta, podjednako učestvuje i UKCV, odnosno Klinika za neurohirurgiju gde je bolest pacijentkinje i dokazana.
S obzirom na to da je reč o pacijentkinji koja se nalazi u teškom zdravstvenom stanju, koja je ujedno i nepokretna, na Mišeluk je prevezena sanitetskim transportom.
Međutim, prema tvrdnjama njene ćerke, prijem nije realizovan.
Šta se desilo?
Kako za 021.rs kaže ćerka, po dolasku na Mišeluk razgovor je vođen sa medicinskim sestrama i dežurnim doktorom, kojem je objašnjena situacija i dat izveštaj lekara sa Instituta. Za to vreme majka se nalazila u sanitetu.
Prema njenim rečima, doktor joj je rekao da uput ne može da izda Institut za onkologiju, već da to mora da uradi Klinika za neurohirurgiju, gde je pacijentkinja ranije lečena.
„Pitala sam šta dalje da radim, a rečeno mi je da odem na Neurohirurgiju. Tamo mi je doktor rekao da ne može da izda potvrdu na osnovu koje bi majka bila primljena“, kaže ona.
Dodaje i da pacijentkinja tokom boravka na Mišeluku nije pregledana niti je, kako tvrdi, formalno evidentirana kao pacijent, već da joj je sve rečeno usmeno.
„Ne postoji nikakav pisani trag o pacijentu koji je upućen tu“, navodi ćerka.
Nakon neuspelog pokušaja prijema, pacijentkinja je vraćena u Institut za onkologiju, odakle je potom otpuštena posle nekoliko dana.
U otpusnoj listi, međutim, navedeno je da je pacijentkinja „prethodno odbijena na prijem u UKCV – Odeljenje palijativne nege“.
Šta kaže UKCV?
Ćerka je kasnije pokušala da sazna zbog čega prijem nije odobren. U međuvremenu, odgovor je dostavljen ćerki pacijentkinje, nakon što je UKCV-u podnela prigovor zaštitniku prava pacijenata i službi za žalbe korisnika zdravstvenih usluga.
Kako se navodi u odgovoru, u koji je 021.rs imao uvid, „kako pacijentkinja nije bila prisutna na Odeljenju, niti je od lekara zatražen njen pregled, a lekar nije bio obavešten da se radi o hitnom ili vitalnom ugrožavajućem stanju, razgovor se odnosio na proceduru prijema i mogućnost daljeg zbrinjavanja pacijentkinje“.
Osim toga, navodi se i da je porodici predočeno da se obrate Urgentnom centru KCV radi procene zdravstvenog stanja pacijentkinje i eventualne potrebe za daljim bolničkim lečenjem. Međutim, sagovornica 021.rs negira takve navode.
„Da su me uputili negde ja bih otišla i uradila to“, kaže ona i dodaje da njena majka nije bila na Odeljenju jer se, zbog teškog zdravstvenog stanja, nalazila u sanitetskom vozilu.
I redakcija 021.rs uputila je pitanja Univerzitetskom kliničkom centru Vojvodine o razlozima zbog kojih pacijentkinja nije primljena na palijativno lečenje.
Za 021.rs navode da je ćerki savetovano da se u pratnji pacijentkinje obrati Urgentnom centru UKCV ili Klinici za neurohirurgiju radi procene zdravstvenog stanja i eventualne potrebe za daljim bolničkim lečenjem ili palijativnim zbrinjavanjem u UKCV.
„Ćerka pacijentkinje do današnjeg dana nije postupila kako je savetovana, niti je priložila uput i medicinsku dokumentaciju, koju bi svakako, pre eventualnog prijema na lečenje morali razmotriti lekari UKCV, uz obavezan pregled same pacijentkinje“, pišu.
Na pitanje kako komentarišu navode o tome da pacijentkinja na lečenje nije primljena zbog nedovoljnog kapaciteta, iz ove ustanove ističu da kapaciteti jesu ograničeni pre svega zbog kadrovskih resursa, ali da to nije razlog zbog kojeg pacijentkinja nije primljena na lečenje.