Vlada Srbije donela je početkom ove godine Uredbu o uvođenju privremene mere za obezbeđenje ekonomske stabilnosti industrija od strateške važnosti za ekonomiju Srbije, koja će biti na snazi do 30. juna.
Kako piše Politika, cilj uredbe bio je zaštita domaće industrije i očuvanje stabilnosti tržišta u uslovima povećane potražnje. Njome je ograničen uvoz pojedinih proizvoda od gvožđa, čelika i portland cementa kroz sistem tarifnih kvota.
To znači da se određena količina robe može uvoziti pod redovnim uslovima, dok se nakon popunjavanja kvote na dalji uvoz obračunava dodatna carina od 50 odsto.
Ukupni obim kvota iznosi oko 421.094 tone, pri čemu se najveći deo odnosi na cement – 250.350 tona.
Najveći deo kvota odnosi se na robu iz Evropske unije, Turske, Bosne i Hercegovine, Albanije, Severne Makedonije, Ukrajine, Kine i Belorusije.
Privremena mera Vlade Srbije ograničava uvoz pet grupa proizvoda od strateškog značaja. To su portland cement, toplo i hladno valjani čelik, rebrasti betonski čelik, toplo valjane žice u koturu i rebrasti betonski čelik u šipkama.
Zvanično obrazloženje države jeste da se na ovaj način obezbeđuju kontinuitet snabdevanja i stabilnost cena na domaćem tržištu. Međutim, distributeri i deo građevinske privrede upozoravaju da ograničeni uvoz i manja konkurencija mogu dovesti do rasta cena i problema u snabdevanju pojedinim proizvodima.
Na kretanje cena dodatno utiču i globalne okolnosti. Velika potražnja na svetskom tržištu, ali i nedostatak pojedinih sirovina usled sukoba u Iranu i poremećaja saobraćaja kroz Ormuski moreuz doveli su do nestašice određenih građevinskih materijala i dodatnog pritiska na cene.
Zbog toga je građevinski materijal u proteklom periodu poskupeo u proseku i do 30 odsto.
Pitanje koje se nameće jeste koliko ovakve mere mogu da utiču na investicionu klimu i poslovanje u građevinskom sektoru i imaju li ove mere i lošu stranu, sem zaštite domaće industrije.
Ekonomista Ivan Nikolić smatra da mere koje država preduzima u cilju obezbeđivanja ekonomske stabilnosti prerađivačke industrije nisu idealne i imaju svoja ograničenja.
„One nisu rezultat samoinicijativne zaštite domaćih proizvođača, već nužna reakcija na spoljne pritiske i pogoršanje tržišnih uslova. Sektor je suočen sa višestrukim izazovima, pre svega, ograničenjima u izvozu u Evropsku uniju, koja će od prvog jula postati još striktnija zbog povećanja kvota za uvoz čelika“, kaže on.
NASTAVITE SA ČITANJEM NA — novaekonomija.rs