Svako moderno delo naučne fantastike duguje nešto onima koji su mu prethodili. Fascinantno je vratiti se unazad i uočiti elemente koje danas ljubitelji žanra uzimaju zdravo za gotovo, a koji su prvi put predstavljeni u delima Žila Verna, Edgara Rajsa Berouza ili u klasičnim filmskim serijalima poput Fleša Gordona i Baka Rodžersa.
Film Zabranjena planeta (Forbidden Planet) iz 1956. godine svakako zaslužuje mesto među velikanima naučne fantastike, s obzirom na to koliko je uticao na sve što je usledilo. Ovaj film uveo je toliko koncepata u holivudsku SF produkciju koje danas podrazumevamo da je teško zamisliti kako bi žanr izgledao bez njih.
Za početak, Zabranjena planeta u potpunosti je smeštena u svemiru, bez ijedne scene na Zemlji. Danas to možda ne deluje kao velika stvar, ali 1956. godine tako nešto nikada ranije nije bilo urađeno. Planeta Altair IV izgleda bolje od bilo kog prethodnog naučnofantastičnog pejzaža, zahvaljujući ogromnim matiranim scenografskim pozadinama.
Film je snimljen u formatu CinemaScope i u tehnologiji Eastmancolor, što ga je učinilo prvim naučnofantastičnim filmom u boji. To je omogućilo grandiozne prizore i istaklo bezbroj sitnih detalja – od kostima do šrafova i matica Robija Robota.
Priča filma Zabranjena planeta, kao i mnogih kasnijih ostvarenja, zasniva se na postojećem književnom delu kojem je dodat naučnofantastični okvir. U ovom slučaju reč je o Šekspirovoj drami Bura. Doktor Morbijus (Volter Pidžon) preuzima ulogu Prospera, dok je njegova ćerka Alta (En Frensis) pandan Mirandi.
Glavni junak je komandant Džon Adams sa svemirskog broda C-57D, koga tumači ugledni dramski glumac Lesli Nilsen, mnogo pre nego što je postao poznat po komedijama Ima li pilota u avionu? (Airplane!) i Goli pištolj (The Naked Gun). Na Altairu IV nema namigivanja publici niti ironijske distance, a iako pojedini delovi priče danas nisu dobro ostarili, film je daleko iznad B-produkcijskih ostvarenja kakva su drugi studiji snimali pedesetih godina.
Najveći kulturni uticaj Zabranjene planete svakako predstavlja Robi Robot. To se nikada izričito ne pominje, ali Robi funkcioniše u skladu sa Tri zakona robotike Isaka Asimova: robot ne sme da povredi čoveka; mora da sluša ljudska naređenja, osim ako su u suprotnosti sa Prvim zakonom; i mora da štiti sopstveno postojanje, sve dok to nije u sukobu sa Prvim ili Drugim zakonom. Kada Robi odbije da zaustavi razjareno energetsko čudovište zato što prepoznaje da je ono nastalo iz Morbijusove podsvesti, na delu je upravo Prvi zakon.
Robi je prvi robot u holivudskom filmu kojem je data prava ličnost. Bez Robija ne bi bilo ni C-3PO-a, niti čuvene rečenice „Opasnost, Vile Robinsone!“ („Danger, Will Robinson!“). Zahvaljujući suvom, sarkastičnom humoru, Robi je otvorio put robotskim likovima sa karakterom, umesto da roboti budu tek mehanički rekviziti. Njegov dizajn takođe je bio revolucionaran – providna kupola na vrhu omogućavala je publici da vidi njegov unutrašnji mehanizam, dok su pokretljivi udovi bili dovoljno fleksibilni da izvode prirodne gestove.
Manje je očigledno da je Zabranjena planeta u holivud uvela i ideju drevnih civilizacija koje za sobom ostavljaju tehnologiju koju jedva razumemo. Taj motiv kasnije je korišćen u serijama i filmovima kao što su Zvezdane staze (Star Trek), Zvezdana kapija (Stargate) i Peti element (The Fifth Element).
Zapravo, teško je setiti se savremene SF franšize koja nije posegla za tom idejom. Kreli na Altairu IV nikada se ne pojavljuju na ekranu, ali se njihovo prisustvo oseća tokom čitave druge polovine filma. Morbijus želi da njihovu tehnologiju sačuva podalje od Zemlje, dok Adams smatra da bi čovečanstvo imalo koristi od nje – a upravo se oko takvog sukoba vrti veliki broj naučnofantastičnih priča.
Zabranjena planeta predstavlja svojevrsni kamen iz Rozete naučne fantastike. Gotovo da nema serije ili filma koji je nastao posle nje, a da nije preuzeo makar jedan njen element.
Izvor: Giant Freaking Robot