Aukcijska kuća Sotbis (Sotheby's) organizovala je prvi put 1997. godine aukciju prirodnjačkih predmeta, na kojoj su prodavana čuda našeg praistorijskog sveta, ali je prvi put ponuđen i dinosaurus.
Bila je to posebna aukcija kojoj su uglavnom prisustvovali predstavnici muzeja iz celog sveta u potrazi za primercima koji bi obogatili njihove zbirke.
Taj dinosaurus je bio tiranosaurus reks po imenu Su, koji je na kraju prodat Prirodnjačkom muzeju Fildu u Čikagu za osam miliona američkih dolara.
Skoro 30 godina kasnije, na godišnjoj aukciji 14. jula pojaviće se još jedan tiranosaurus reks, i to jedan od najkompletnijih otkrivenih primeraka ove vrste.
Međutim, ovoga puta, u lovu na dinosaurusa neće učestvovati samo naučnici, već i imućni.
Novi primerak, nazvan Gas, već je procenjen na 30 miliona dolara, ali bi mogao da dostigne i znatno višu cenu, pa čak i da postane najskuplji prodati dinosaurus svih vremena.
To dodatno podgreva raspravu o tome da li fosilni primerci od tako velikog naučnog značaja treba da budu rezervisani za muzeje i njihove stručnjake?
Ili bi, kako tvrde aukcionari, lovci na fosile trebalo da budu nagrađeni za otkrivanje dinosaurusa koji su bili izgubljeni za nauku i njihovo spasavanje od drugog izumiranja?
Kasandra Haton, direktorka odeljenja za prirodnjačku istoriju u ovoj aukcijskoj kući, veoma dobro zna na šta su sve spremni pojedini paleontolozi u potrazi za ovim drevnim stvorenjima.
„Ljudi ginu tokom iskopavanja", kaže ona.
A za mnoge od tih tragača najveća nagrada je upravo tiranosaurus reks.
Ovog dinosaurusa, koji je živeo pre više desetina miliona godina, skoro da nije potrebno predstavljati, budući da je zauvek ušao u popularnu kulturu zahvaljujući filmovima kao što su King Kong i Park iz doba Jure, ali i kao nadahnuće za naziv engleskog rok sastava.
„Ljudi koji tragaju za ovim fosilima provode mesece na terenu, u šatorima, a hranu nose u rancu.
„Kampuju u divljini, okruženi zvečarkama, insektima i pumama", objašnjava ona.
Gas je posle 67 miliona godina otkriven u okrugu Hardingu, u saveznoj američkoj državi Južnoj Dakoti.
Ali pronalaženje je zapravo lakši deo posla, objašnjava Fijan Smitvik, nezavisni paleontolog koji već 20 godina prikuplja i čuva fosile.
„Onog trenutka kada se izvade iz zemlje, fosili izlaze iz njihovog prirodnog stanja, a to obično znači da počinju da propadaju i da se raspadaju".
Tomas Hajtkamp i tim koji je otkrio Gasa, nazvanog po pokojnom Geriju Gasu Likingu, stočaru na čijem je imanju pronađen, iskopavali su pažljivo ovog dinosaurusa tri godine.
„Ali to ne znači tri pune godine", objašnjava Kasandra Haton.
„Iskopavanja mogu da se vrše samo tokom terenske sezone.
„Morate da sačekate da se zemljište odmrzne.
„A onda grozničavo kopate sve dok se zemlja ponovo ne smrzne, što se obično dešava u septembru."
Iskopavanje je završeno 2023. godine, a još tri godine su stručnjaci dokumentovali i rekonstruisali tiranosaurusa u laboratoriji.
Aukcija će doneti timu dugo očekivanu finansijsku nagradu, koja bi mogla da bude najveća do sada.
Pre aukcije, Gas ima do sada najveću procenjenu vrednost od 30 miliona dolara.
Rekord među dinosaurusima prodatim na aukciji trenutno drži Ejpeks (Apex), stegosaur koji je aukcijska kuća Sotbis 2024. godine prodala za 44,6 miliona dolara.
Bilo je to čak 11 puta više od njegove početne procenjene vrednosti pre početka nadmetanja.
Na ovoj aukciji, početna ponuda ne može da bude manja od 19 miliona dolara.
Ova iznos je čak nedostižan za neke od najstarijih i najvećih svetskih muzeja koji se bave fosilima.
„Već sada više ne možemo da priuštimo pristup velikom broju primeraka", kaže profesorka Suzana Mejdment, istraživačica dinosaurusa u Prirodnjačkom muzeju u Londonu.
Pet najskupljih dinosaurusa prodatih na aukcijama prodato je posle 2020. godine, među kojima je Sten, tiranosaurus koji je 2020. prodat za 31,8 miliona dolara, iako je pre aukcije procenjen na između šest i osam miliona dolara.
To predstavlja „ozbiljan problem", kaže profesorka Mejdment.
„Ništa ne može da zameni pravi fosil.
„Ako želimo da sprovedemo bilo kakvo istraživanje, najvažnije je da razumemo anatomiju.
„Moramo da znamo šta je autentično", objašnjava ona.
Pogledajte video: Skelet najvećeg dinosaurusa prodat za 6,6 miliona dolara
Profesorka dodaje da paleobiologija, nauka koja proučava oblike života u geološkoj prošlosti Zemlje, nikada nije bila važnija.
„Verovatno se upravo sada nalazimo usred masovnog izumiranja.
„Veoma, veoma brzo menjamo našu životnu sredinu.
„Prošlost je praktično jedini empirijski izvor podataka koji imamo, a koja može da nam pomogne da razumemo šta se dešava danas i šta nas čeka u budućnosti", kaže ona.
Pored naučnika, i posetioci muzeja gube.
Običnim ljudima mogućnost da u muzeju vide prave kosti dinosaurusa „pomaže da se povežu sa prirodom", kaže profesorka Mejdment.
Ona smatra da se fosilni primerci dinosaurusa više ne posmatraju prvenstveno na osnovu njihove vrednosti za nauku, „već kao nešto na šta gledamo kao na umetnička dela", kao nešto što bogati sakupljaju, zbog čega im je cena značajno porasla.
Kasandra Haton smatra da cena Gasa odražava koliko je on važan primerak.
„Gas je jedan od najvećih i najkompletnijih ikada pronađenih tiranosaurusa.
„Identifikovano je 61 odsto njegovih kostiju.
„Uopšteno govoreći, ako pronađete polovinu skeleta, to se već smatra velikim naučnim otkrićem", kaže ona.
Stanje kostiju takođe pruža i dragocen uvid u to kakav je život imalo ovo drevno stvorenje.
„Na vrhu lobanje nalazi se ogroman trag ugriza, koji je mogao da nastane tokom borbe.
„Ima i polomljenih kostiju – na pojedinim rebrima vide se velika zadebljanja na mestima gde su bila slomljena, pa su kasnije zarasla".
Pogledajte video: Dan u životu arheologa u Srbiji
Kasandra Haton kaže da već mesecima kontaktira muzeje širom sveta da bi ih podstakla da učestvuju na aukciji.
Želi da „primerak koji ima veliki naučni značaj bude u javnom vlasništvu".
Ali, kako ističe, cena mora da odražava vreme, stručnost, troškove, i rizike povezane sa pronalaženjem i iskopavanjem fosila dinosaurusa.
„Mnogi ljudi koji se bave iskopavanjima jedva sastavljaju kraj s krajem.
„Oni nisu bogati.
„Moraju da ulažu sopstveni novac.
„Dinosauruse ne iskopavaju milijarderi."
Ali su milijarderi ti koji ih kupuju.
Stegosaur Ejpeks prodat je na aukciji Kenetu Grifinu, osnivaču i izvršnom direktoru hedž fonda Citadel.
Grifin je Ejpeksa pozajmio Američkom prirodnjačkom muzeju na četiri godine.
Fijan Smitvik, koji se profesionalno bavi pronalaženjem i prodajom fosila, kaže da se muzeji već dugo oslanjaju na imućne ljude koji im zaveštavaju, pozajmljuju ili doniraju eksponate kojima obogaćuju njihove naučne i umetničke zbirke.
Međutim, za razliku od umetničkih dela, u oblasti proučavanja fosila, filantropija privatnih kolekcionara predstavlja ozbiljnu prepreku.
Najugledniji naučni časopisi ne prihvataju nijedno istraživanje sprovedeno na primerku iz privatne zbirke.
Takav primerak kao da ne postoji za naučnu zajednicu.
Razlog je to što naučnici moraju da imaju mogućnost da fosil istražuju tokom mnogo godina i da njihove nalaze upoređuju sa novim primercima koji se otkrivaju.
„Šta se dešava ako se vlasnik zasiti tog primerka, umre ili se razvede?
„A bilo je mnogo slučajeva fosila koji su bili u privatnim zbirkama i za koje je postojala naučna dokumentacija, a zatim su jednostavno završili u kanti za smeće", kaže profesorka Mejdment iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
„Dakle, to zapravo više nije nauka."
Pogledajte video: Zemljom je hodao i dinosaurus veličine pileta
Smitvik smatra da čak i u muzejima postoji opasnost od gubitka fosila.
Jedna od najznačajnijih pionirki u sakupljanju fosila bila je engleska paleontološkinja Meri Ening.
Ona je 1829. godine otkrila prvi fosil praistorijskog stvorenja Squaloraja, poznatog kao „riba sa očima poput figara za uvijanje kose", koje je predstavljalo evolutivnu vezu između ajkula i raža.
Ova riba je poklonjena Institutu u Bristolu u Engleskoj, ali je više od veka kasnije uništena tokom bombardovanja u Drugom svetskom ratu.
Ipak, svi – sakupljač fosila, istraživačica dinosaurusa u muzeju i predstavnica aukcijske kuće – saglasni su da bez rada i umeća profesionalnih tragača za fosilima ne bi bilo ni primeraka oko kojih se danas vode rasprave, niti bi bilo toliko naučnih otkrića.
„Oni spasavaju dinosauruse od drugog izumiranja", kaže Kasandra Haton iz aukcijske kuće Sotbis.
A Smitvik vrlo dobro zna koliko je trka sa vremenom važna kada je reč o spasavanju fosila na njegovom terenu duž Jurske obale u južnoj Engleskoj.
„Pronašao sam stenu na kojoj se savršeno video otisak ribe koja je bila tu samo sat vremena ranije, a zatim je nestala.
„Zamislite talas koji dolazi i cepa stenu, a onda dolazi sledeći talas i jednostavno zbriše ribu.
„More ju je razbilo na 10.000 delova i tu je kraj.
„Izgubljena je zauvek."
Od fosila koji se brže iskopaju, većina nikada neće završiti na aukciji kuća kao što je Sotbijs.
Oni su manji i nemaju status kulturnih ikona, ali Smitvik smatra da mogu da imaju mnogo veću vrednost, kako za muzeje, tako i za obične ljude.
„Postoji bezbroj drugih primeraka koji će, u širem kontekstu paleontologije, imati veći naučni značaj", kaže dr Smitvik.
„A postoje i ljudi koji na plaži prodaju amonite (grupu izumrlih morskih mekušaca) deci, što podstiče njihovu radoznalost za svet oko nas."
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
(BBC News, 07.14.2026)
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — naslovi.net