Vladimir Zelenski je pre nekoliko dana prvi put priznao da sa izlazom na granice iz 1991. godine nešto nije uspelo.
„To zavisi od nas, od naše čvrstine, od [toga], jesu li umorni ili nisu umorni partneri, od želje ili promene politike. Mnogo stvari [utiče]“ – odgovorio je on na pitanje da li su moguće nagodbe kad je u pitanju vaspostavljanje granica iz 1991. godine.
Piše: Zoran Tomašević
Još nedavno je Zelenski po tom pitanju bio nepokolebljiv, međutim, u pozadini neprekidnog napredovanja ruske vojske i zamora Zapada od ukrajinske krize, priče o povratku Krima i likvidaciji DNR i LNR po modelu operacije „Oluja“ postao je tužna šala čak i za takvog komičara kao što je predsednik Ukrajine.
Na toj pozadini, ne prestaju pokušaji Saveta Evrope (iz kojeg je, uzgred, Rusija izašla, pa stoga njegove odluke Ruse uopšte ne zanimaju) barem nekako opljačkati Rusiju kroz takozvani „registar štete uzrokovane agresijom Ruske Federacije) protiv Ukrajine“ (RD4U).
Konferencija učesnika registra održala je u Hagu 11. oktobra svoje peto zasedanje. Glavni cilj zasedanja bio je razmatranje budžeta organizacije, kao i rasprava o vidovima prijava za naknadu štete nanete od Rusije, koje mogu podnositi Ukrajinci.

O tome kakva mora biti dokazna baza kako bi se tražila novčana naknada od Rusije, najbolje govori zvanični sajt Registra, gde se pošteno priznaje da u 1.400 od nekih 10 hiljada prijava nisu dostavljeni nikakvi dokazi o šteti, a deo podnosilaca zahteva pokazao se neverovatno iskrenim i napisao da uopšte ne zna šta se tačno dogodilo s njihovom imovinom, ali sve to nije nikakav problem. U jednom su se Ukrajinci pokazali jednodušnim – 99% podnosilaca predstavke naznačilo je određenu svotu koju bi želeli da dobiju. „Prosečan račun“ iznosio bi 54 hiljade evra. Kako se vidi, nekretnine u istočnoj Ukrajini očito ulaze na liste najskupljih na svetu.
S jedne strane, takve liste i nedokazani zahtevi predstavljaju oruđe za pljačku ruskih rezervi zamrznutih na Zapadu, koje se procenjuju na stotine milijardi evra i prethodnu pripremu pravnih problema, čija svrha je ometanje ekonomske delatnosti na novim ruskim teritorijama posle neizbežnog završetka borbenih dejstava. Svako preduzeće iz DNR ili LNR može da se suoči s međunarodnim tužbama i zaplenom imovine u inostranstvu.
S druge strane, ovaj korak se može pokazati pokušajem da se Evropa fino izvuče iz sukoba – izazoveš rat koji dovede do mnogobrojnih razaranja, pa onda na obnovi preostale Ukrajine uposliš evropske kompanije za novac ukraden iz Rusije – dvostruka dobit.
Još jednom želim da naglasim kako je za Srbiju glavna stvar da ne stupa u takve Registre ni u kakvom statusu.
Bratstvo Rusa i Srba je nesporno. Braća, dabome, mogu imati različite poglede na budućnost, svađati se i miriti se, ali krasti od brata je već izvan svake pristojnosti.
