Reč je o savremenom autoritarizmu, sa višestranačkim, ali neslobodnim i nepoštenim izborima, sistematskim kršenjem medijskih sloboda i zloupotrebama javnih dobara u korist vladajuće stranke, a protiv opozicije. To su režimi lične vlasti, bez ideologije, u kojima ključne odluke zavise od kaprica jednog čoveka
Miloševićev je bio represivniji, a Vučićev je manipulativniji – u ovim je rečima profesor Fakulteta političkih nauka Nebojša Vladisavljević sažeo možda i najveću razliku između dva autokratska režima, doduše 2019. godine, kada je njegova knjiga Uspon i pad demokratije posle Petog oktobra ugledala svetlost dana i pogled čitalaca u izdanju Arhipelaga. Na pitanje da li bi sada – šest godina nakon izjave, odnosno 25 godina nakon događaja koji jedni nazivaju plišanom, drugi obojenom, a treći kontrarevolucijom – nešto urečio drugačije, Vladisavljević za Radar kaže da je doskoro ključna razlika bila upravo u obimu represije. „Vučićeva vlast je počivala na medijskoj manipulaciji i klijentelizmu. Čak i u poređenju sa drugim primerima savremenog autoritarizma, kao što je Erdoganov režim u Turskoj, naprednjačka vlast se isticala selektivnom upotrebom represije. U kriznim trenucima čekali su da se protesti izduvaju. Od Vidovdanskog protesta selektivna represija prerasta u masovnu. Policija brutalno prebija demonstrante, otvoreno sarađujući sa huliganima i kriminalcima koje je unajmila vladajuća stranka, i masovno hapsi stotine učesnika protesta i zlostavlja uhapšene. Paralelno se iz bezbednosnog sektora sklanjaju retki preostali rukovodioci koji su radili po zakonu, a sa vrha vlasti se javno preti ’neposlušnim‘ tužiocima i sudijama. Treba očekivati zaoštravanje represije u narednim mesecima“, kaže naš sagovornik.
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — radar.nova.rs