Dizajner autonomnih glisera Saronik (Saronic) namerava da iskoristi veliki kapital za izgradnju najvećeg američkog brodogradilišta i pomogne SAD da ponovno dominira u komercijalnoj i vojnoj brodogradnji.
U sparno avgustovsko jutro, na poljima šećerne trske u Frenklinu, u saveznoj državi Luizijana, grupa direktora iz sedišta kompanije Saronik u Ostinu stajala je u sakoima i znojila se. Uz njih su bili lokalni političari i radnici brodogradilišta. Obučeni u tirkizne majice i radne čizme. To su radnici čija su radna mesta spašena od zatvaranja zahvaljujući bogato finansiranom proizvođaču robota glisera.
Dok su svi posmatrali, izvršni direktor Dino Mavrokas navukao je vatrootpornu jaknu i rukavice. Stavio je zavarivačku masku i, u oblaku iskri, pažljivo vario amblem kompanije na aluminijumsku kobilicu najvećeg broda koji je trogodišnji startap do sada pokušao da izgradi. Maroder, dug oko 45 metara.
Saronik je osmislio plovilo bez posade namenjeno nošenju dva kontejnera dužine 12 metara na udaljenost do 5.600 kilometara. Uz trošak koji je 30 odsto niži nego kod broda s posadom. Konceptualno, brod je idealan za prevoz komercijalnog tereta u manje američke luke. Ali, zasad je preskup za dopremu stvari američkim trupama širom Pacifika u ratnim uslovima – ili za slanje razorne sile putem raketnih lansera.
Prema viziji dobro raspoloženog Mavrokasa, Maroder predstavlja veliki korak prema vraćanju američke pomorske dominacije. Uklanjanjem posada – i svih sistema potrebnih za održavanje ljudskog života na brodu – tvrdi da Saronik može da učini brodove jednostavnijim, bržim i jeftinijim za gradnju. Potencijalno oživljavajući posrnulu američku industriju brodogradnje.
“Ne želimo samo da se takmičimo s Kinezima”, kaže za Forbes. “Želimo da ih nadmašimo”.
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — forbes.n1info.rs