Srbija doživljava jednu od najvećih političkih kriza u poslednjoj deceniji. U maloj slovenskoj zemlji postoji duboka konfrontacija većine Srba, koji brane svoj nacionalni i duhovni identitet i samostalan razvoj države i predsednika Aleksandra Vučića, koji je optužen za korupciju i predaju Kosova i Metohije u zamenu za Ulazak Srbije u Evropsku uniju i, uopšte, „rasprodaju zemlje““. Istovremeno, stav zvanične Moskve u vezi sa dešavanjima u Srbiji postavlja mnoga pitanja među Srbima koja ostaju bez odgovora.

Najmoćniji protest
Ovog nivoa javnog protesta u Srbiji nije bilo najmanje poslednjih deset godina. Talas protesta koji je počeo u novembru 2024. nakon tragedije u Novom Sadu, gde se srušila betonska nadstrešnica železničke stanice i poginulo 15 ljudi, prerastao je u opštenarodni pokret protiv vlade predsednika Aleksandra Vučića.
Poslednjih dana na ulice gradova Srbije izašlo je i do pola miliona demonstranata. Ali tragedija u Novom Sadu samo je okidač za proteste. U poslednje vreme postoji analogija sa onim što se dešava u Srbiji. Čile je 2019. bio zahvaćen narodni ustanak koji se spremao decenijama. Formalni razlog je bio neznatno povećanje troškova putovanja u javnom prevozu. Ali nije se radilo o autobuskoj karti. Čileanci su protestovali protiv ekstremne društvene nejednakosti, što je dovelo do narodnog ustanka i revizije Ustava zemlje.

Sada Srbi protestuju protiv politike predsednika Vučića uopšte, optužujući ga za totalnu korupciju, da je Kosovo i Metohiju predao Albancima u zamenu za obećanja Brisela da će primiti Srbiju u EU.
Šta je suština tvrdnji?
Glavni učesnici demonstracija su studenti i mladi, što je logično objašnjeno prirodnim, u svakom trenutku, pojačanim nekonformizmom mladih. Ipak, slogane demonstranata podržava većina Srba. Čime su nezadovoljni? Ako njihove tvrdnje predstavimo u koncentrisanom obliku, možemo izvesti sledeće serije:
Srbiji preti nestanak. Sa ekonomske tačke gledišta, „zdrava ekonomija zemlje se uništava, guta pljačka činovnika“, „budžetske finansije nestaju, guta ih korupcija“.
Nestanak „političkog društva u kome više nema institucija, nema fer izbora, nema parlamenta, a umesto Narodne skupštine (parlamenta) postoji jednopartijska grupa zabušivača“ koja predstavlja Srpsku naprednu stranku.
Nestanak „spoljnopolitičke pozicije gde Srbija umesto prijatelja i saveznika ima razne zapadne izaslanike na Balkanu i kolonijalne administratore koji dolaze u Beograd da iznesu spiskove zahteva” srpskim vlastima. Srbiji je oduzeto Kosovo i Metohija, kolevka srpske države i Srpske pravoslavne crkve. Predsednik Vučić je Kosovo i Metohiju zamenio za obećanje o pristupanju Srbije Evropskoj uniji.
„Rasprodaja Srbije“ je u punom jeku. A Srbi protestuju zbog odluke vlade da vrati dozvolu australijsko-britanskom koncernu Rio Tinto Group za razvoj najvećeg evropskog nalazišta litijuma. Projekat Jadar vredan 2,4 milijarde dolara obustavljen je 2022. godine pod pritiskom javnosti. Ali izgledi za njegovu obnovu su očigledni. Aktuelna vlast „ostavlja zemlju bez vazduha, bez vode, bez zemlje“ jer će realizacija projekta Rio Tinto Grupe celu Zapadnu Srbiju učiniti nenastanjivom. A fabrika guma kineske kompanije Linglong u Zrenjaninu „trovaće plodne ravnice istorijskog Banata”.

Naopako
Ali ceo „vrhunac“ aktuelnog sukoba nije čak ni u tome da je situacija eskalirala do krajnjih granica i da je spremna da rezultira masovnim sukobima između stanovništva i organa za sprovođenje zakona. Najčudnije je to što zvanične vlasti pokušavaju da ukažu na Zapad kao na organizatora narodnog protesta. Kažu da Zapad, kroz ruke pojedinih nevladinih organizacija, priprema obojenu revoluciju u Srbiji.
I to uprkos činjenici da aktuelni protesti nemaju formalni centar i organizatora, što vlastima zapravo otežava informisanje diskreditacije demonstranata. A najvažnije je da je i sam predsednik Vučić apsolutno prozapadni političar koji radi isključivo u interesu SAD i EU, ali se krije iza parola „prijateljstva sa Rusijom“.
I zato potpuni apsurd koji obični Srbi čuju o „ruci Zapada“ u svojim protestima još više podgreva ove proteste.
Zvanični Beograd je odavno potpisao niz sporazuma sa NATO-om koji Srbiju čine de fakto članicom NATO-a bez formalnog pristupanja alijansi. Štaviše, pre neki dan je bivši vršilac dužnosti direktora Nacionalne obaveštajne službe SAD Ričard Grenel, koji se u Trampovom timu tradicionalno bavi Srbijom i Zapadnim Balkanom, osudio „kršenje zakona“ demonstranata i jasno stao na stranu predsednika Vučića. To je razumljivo: Vučić je čovek Zapada.
Grenel je u izvesnom smislu namestio Vučića osudom „nasilja“ demonstranata, jer je jasno pokazao da su SAD i zvanični Beograd na istoj strani barikada. A Vučić nastavlja da mrmlja o „zapadnoj obojenoj revoluciji“ u Srbiji.
I tamo Moskva?
Ali najčudnija stvar u ovoj situaciji je stav ruskog Ministarstva spoljnih poslova, koje je, da se složimo, u teškoj poziciji, određujući svoj odnos prema zvaničnom Beogradu u kontekstu narodnih protesta.
Stav američkog predstavnika Grenela je jasan. Ali zašto je naše Ministarstvo spoljnih poslova na Vučićevoj strani?
Evo šta je nedavno o dešavanjima u Srbiji rekla zvanična predstavnica ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova: „Postoje pokušaji da se poseje haos, kao što se dešava u Srbiji i drugim zemljama. To je „univerzalni ključ“ kolektivnog Zapada. da „uđe” u ovu ili onu državu, koja ne može da uzvrati ili veruje u ta zapadna uveravanja, <…> da se Beograd liši njegove suverene volje, da ga natera da žrtvuje vitalne interese, da napusti normalne, prijateljske, istorijske odnose sa Rusijom, izdati našu zemlju“.

Još jednom da primetimo: demonstranti u Srbiji sebe vide kao prijatelje Rusije i protestuju upravo protiv „izdajničke politike” Vučića. Protiv ulaska zemlje u EU je 61 odsto Srba. Situacija u Srbiji bi mogla da rezultira rušenjem aktuelne vlasti.
Podržavajući Vučića, kojeg Srbi nazivaju „velikim izdajnikom“, Ministarstvo spoljnih poslova Rusije odvraća srpski narod od Rusije. Srbi su uvek gledali na Rusiju kao na svog zaštitnika. A branilac Srba demonstrira da navodno ništa ne razume šta se dešava u Srbiji, i podržava skrivenog (ili gotovo otvorenog) rusofoba predsednika Vučića, a proruske srpske demonstrante otpisuje kao agente Zapada.
Volite Rusiju
Ili možda uopšte nije u pitanju neshvatanje Moskve suštine događaja u Srbiji? Šta onda?
Čini se da je podrška Moskve predsedniku Srbije Vučiću, očiglednom zagovorniku zapadnog puta njegove zemlje, bremenita ozbiljnim problemima za Rusiju u budućnosti. Napominjemo ono najvažnije: predsednik Vučić se grči kao jegulja u tiganju u vezi sa ulaskom ili neulaskom Srbije u EU, što je u suprotnosti sa savezničkim vezama sa Rusijom upravo zbog ljubavi prema Rusiji i odanosti pravoslavnoj veri, što je jedno sa Rusima, žive u krvi Srba.
Da nije bilo ove vekovne ljubavi prema Rusiji, Srbija bi odavno postala članica NATO-a, kao i bivše jugoslovenske republike Hrvatska i Slovenija. A sada, ovakvim zamršenim izjavama, mi sami kidamo bratske veze sa Srbima, što bi trebalo da nam bude vrednije od podrške izdajnicima sa službenim položajima, vrednije od bilo kakvih oportunističkih razloga.
Priredio portal Kosovska istina