Ova oblast obiluje ogromnim rezervama nafte, procijenjenim na oko 90 milijardi barela, i prirodnog gasa u količini od približno 47 biliona kubnih metara. Također, posjeduje mineralne resurse u vrijednosti od oko 3,5 triliona američkih dolara, kao i neprocjenjiva riblja bogatstva koja su do nedavno, zbog ekstremnih klimatskih uslova, bila teško dostupna za intenzivnu eksploataciju. Međutim, promjene u klimatskom sistemu, naročito povećanje prosječnih temperatura i ubrzano topljenje morskog leda, stvaraju nove mogućnosti za pristup i korištenje ovih resursa. Osim toga, otvaraju se nove pomorske rute koje značajno skraćuju vrijeme i troškove transporta između važnih svjetskih tržišta u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Ove nove okolnosti mijenjaju dosadašnji balans moći i interesa u Arktiku, otvarajući prostor za nove sukobe, ali i saradnju među državama. Dok su ranije SAD, Kanada, Rusija, Norveška i Danska bile primarni akteri u Arktičkoj regiji, danas se u igru uključuju i druge sile, uključujući Kinu, čiji ambiciozni infrastrukturni projekti poput „Pojasa i puta“ i Polarnog puta svile ciljaju na proširenje utjecaja i u ovoj regiji. Polarni put svile, koji koristi Sjeverni morski put kao ključnu pomorsku rutu, omogućava brži i jeftiniji transport između Azije, Evrope i Sjeverne Amerike, dodatno povećavajući geopolitičku važnost Arktika. Kontrola nad prirodnim resursima i transportnim koridorima postaje ključna za nacionalne sigurnosne i ekonomske interese.
U okviru ovih globalnih promjena, politika Sjedinjenih Američkih Država prema Arktiku dobiva poseban značaj, naročito pod sadašnjom Trumpovom administracijom. Administracija teži očuvanju američkih strateških interesa u regionu, što podrazumijeva aktivno suzbijanje ruskog i kineskog rasta utjecaja. Upravo zbog strateške važnosti Arktika, Amerika je iskazala poseban interes za Grenland, čiji bi potencijal u vidu prirodnih resursa i geopolitičke pozicije mogao biti ključan za kontrolu ovog područja. Rusija, kao država sa najvećim dijelom Arktičkog pojasa, posljednjih godina značajno ulaže u vojnu i civilnu infrastrukturu u regiji, razvijajući nove pomorske baze, modernizirajući flotu ledolomaca i intenzivirajući eksploataciju energetskih resursa. S druge strane, Kina nastoji putem svoje arktičke strategije i investicija osigurati pristup tim resursima i prometnim pravcima, što je izazov za tradicionalne aktere u regiji.
SAD razvijaju politiku diversifikacije svojih partnerstava sa zemljama koje imaju ključnu ulogu u povezivanju regije sa ostatkom svijeta. Američki pristup uključuje unapređenje vojne prisutnosti, ali i razvoj civilnih kapaciteta, posebno u oblasti istraživanja i inovacija, s ciljem da se održi tehnološka i strateška prednost. Ovakav pristup Trumpove administracije oslanja se na ideju američke dominacije i zaštite vitalnih interesa, što je vidljivo u njihovoj spremnosti na konfrontaciju sa Rusijom i Kinom u arktičkom prostoru.
U ovom kompleksnom okruženju važno mjesto zauzima i Bjelorusija, iako je zemlja bez izlaza na more. Zbog svoje geografske pozicije na ključnom transportnom čvorištu između Rusije i Evropske unije, Bjelorusija igra značajnu ulogu u regionalnim transportnim projektima povezanim s Arktikom. Unapređenje transportne infrastrukture u Bjelorusiji, uključujući cestovne i željezničke pravce, od velikog je značaja za razvoj novih transportnih koridora koji povezuju arktičke luke i energetske centre s euroazijskim i evropskim tržištima. Ovaj strateški položaj čini Bjelorusiju važnim mostom u transkontinentalnoj razmjeni i omogućava joj da učestvuje u projektima koji redefinira globalnu logistiku i trgovinu.
Pored infrastrukturnih ulaganja, Bjelorusija nastoji kroz diplomatske i ekonomske inicijative učvrstiti svoj položaj kao pouzdanog partnera u lancu snabdijevanja i transporta, što doprinosi jačanju regionalne stabilnosti i ekonomskog razvoja. Ovakav angažman Bjelorusije ima potencijal da podstakne dalje povezivanje i integraciju euroazijskih i evropskih ekonomija, što je u skladu s globalnim trendovima usmjerenim na diversifikaciju ruta i smanjenje zavisnosti od tradicionalnih pomorskih puteva koji prolaze kroz strateški osjetljive regije.
Sve ove činjenice ukazuju da je Arktik postao ne samo područje ekoloških promjena, već i ključni prostor takmičenja i saradnje velikih sila, gdje su politike prema ovom regionu odraz šireg globalnog poretka. Uloga Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine i zemalja kao što je Bjelorusija, u narednom periodu, biće presudna za oblikovanje budućnosti Arktika i transportnih mreža koje će povezivati Sjever s ostatkom svijeta. Shvaćanje ovih dinamika ključno je za analizu savremenih geopolitičkih odnosa i budućih globalnih trendova u oblasti energetike, bezbjednosti i ekonomskog razvoja[2].
Geopolitični značaj Arktika
Rusija je jedna od najagresivnijih sila u jačanju svog prisustva u Arktiku. Sa preko 53% arktičke teritorije pod kontrolom, ruska vlada značajno ulaže u modernizaciju svoje vojne infrastrukture, uključujući nove vojne baze, aerodrome i ledolomce. Ovo je dio šire strategije koja ima za cilj osigurati dominantnu poziciju Rusije na Sjevernom morskom putu, koji je ključni trgovački koridor između Evrope i Azije. Rusija koristi i diplomatske kanale, kao što je Arktički savjet, kako bi legalno osigurala svoje interese i suverenitet nad spornim područjima.
Pored Rusije, Kina se pojavljuje kao važan geopolitički akter u Arktiku, iako nema direktan izlaz na arktički pojas. Kineska strategija se temelji na ekonomskim i infrastrukturnim ulaganjima kroz inicijative poput „Pojasa i puta“, s ciljem da osigura pristup arktičkim resursima i novim trgovačkim rutama. Kina sebe pozicionira kao „near-Arctic state“ i nastoji kroz bilateralne i multilateralne projekte utjecati na razvoj arktičke infrastrukture, posebno u oblastima istraživanja, navigacije i ekologije.
U kontekstu sjevernih transportnih mreža, Arktik postaje alternativa tradicionalnim pomorskim rutama kroz Sueski i Panamski kanal, skraćujući vrijeme i troškove transporta roba. To mijenja globalne trgovačke tokove i otvara mogućnosti za nove logističke centre. Ova transformacija nije samo ekonomska već i sigurnosna, jer kontrola nad arktičkim pomorskim putem može biti presudan faktor u budućim globalnim konfliktima.
Uloga država koje ne posjeduju arktičku obalu, poput Bjelorusije, ogledala se u njihovoj mogućnosti da budu važni partneri u transportnim i logističkim lancima. Bjelorusija, zahvaljujući svojoj poziciji između Rusije i Evropske unije, postaje važan tranzitni čvor za robu i energente koji putuju prema ili iz Arktika. Povećanje kapaciteta željezničke i cestovne infrastrukture omogućava Bjelorusiji da učestvuje u redefiniranju transportnih koridora, čime povećava svoj ekonomski i geopolitički značaj u euroazijskom prostoru.
Ovaj kompleksan splet interesa i izazova čini Arktik centralnim mjestom u globalnoj geopolitici 21. vijeka. Regionalne politike prema Arktiku odražavaju širu dinamiku međunarodnih odnosa, uključujući rivalitet velikih sila, ali i nove oblike saradnje. Kontrola nad arktičkim resursima i transportnim pravcima znači i kontrolu nad budućim ekonomskim tokovima i sigurnosnim arhitekturama, što će biti odlučujuće za budućnost globalnog poretka[3].
Američka politika prema Arktiku i transportnoj mreži pod Trumpovom administracijom
Sjedinjene Američke Države aktivno rade na jačanju partnerstava s državama koje igraju ključnu ulogu u povezivanju Arktika s euroazijskim i evropskim tržištima. Tradicionalni saveznici su prošireni saradnjom sa zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, što omogućava diversifikaciju političkih i ekonomskih veza, te smanjenje zavisnosti od dominantnih sila u regiji. Ovaj pristup osigurava SAD-u fleksibilnost i širu mrežu podrške u sprovođenju svoje strategije.
U ekonomskom smislu, administracija snažno podstiče američke kompanije da investiraju u razvoj infrastrukture i tehnologije za eksploataciju bogatih arktičkih resursa. Poseban akcenat stavlja se na uspostavljanje novih transportnih ruta koje će omogućiti brži i sigurniji protok roba i energenata između Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Kontrola nad ovim koridorima, naročito onima koji prolaze kroz strateške zemlje poput Bjelorusije i Poljske, smatra se ključnom za održavanje konkurentnosti SAD u globalnoj trgovini i geopolitici.
Strategija Trumpove administracije zasnovana je na ideji održavanja američke dominacije kroz ekonomsku snagu i diplomatsku agilnost, te kroz aktivno upravljanje savezništvima i partnerstvima. Ovaj pristup doprinosi stabilnosti regije, istovremeno stvarajući povoljne uslove za američke interese u sve složenijem arktičkom prostoru, gdje se prepliću ekološki izazovi, ekonomske prilike i sigurnosni faktori[4].
Međunarodni transportni koridori i važnost za američke interese
Kontrola ovih koridora omogućava ograničavanje uticaja konkurentskih sila, prije svega Rusije i Kine, čija je ekspanzija u Arktiku sve izraženija. Efikasna logistika i transport prirodnih resursa iz arktičkih oblasti doprinose energetskoj sigurnosti i jačanju globalnog ekonomskog položaja SAD.
Diverzifikacija transportnih pravaca kroz Arktik smanjuje rizike povezane sa političkom nestabilnošću u južnim regionima, čineći ove koridore od ključnog značaja za očuvanje nesmetanog protoka roba i energenata.
U tom kontekstu, sledeći glavni transportni koridori povezani sa Arktikom i ključni za američke interese prolaze kroz Bjelorusiju i EU:
- Berlin – Varšava – Minsk – Moskva: Ovaj cestovni i željeznički koridor povezuje centralnu Evropu sa Moskvom i omogućava efikasan transport arktičkih resursa i roba preko Bjelorusije prema zapadnim tržištima.
- Transsibirska željeznica (Sibir – Moskva – Bjelorusija – EU): Iako Transsibirska pruga ne prolazi direktno kroz Bjelorusiju, veliki dio tereta sa Sibirskog područja završava u bjeloruskim terminalima, odakle se dalje distribuira u evropske zemlje, čineći Bjelorusiju važnim čvorištem za povezivanje Arktika i južnih tržišta.
- Srednji koridor preko Turske i Kavkaza: Alternativni pravac koji povezuje Kinu i Centralnu Aziju preko Turske i Kavkaza sa evropskim tržištima. Ovaj koridor je povezan sa arktičkim transportnim pravcima preko ruskih mreža, smanjujući zavisnost od južnih pomorskih ruta.
- Baltik – Minsk – Kijev: Koridor koji povezuje baltičke luke sa unutrašnjim dijelovima Evrope preko Bjelorusije, omogućavajući brži pristup arktičkim pravcima i ruskim lukama.
- Južni koridor (Crno more – Moldavija – Bjelorusija – EU): Alternativni pravac za transport energenata i robe iz južnih dijelova Evroazije prema Arktiku i evropskim tržištima, diversificirajući transportne rute.
Bjelorusija kao strateški tranzitni centar i njen značaj za američke i evropske interese
Za Sjedinjene Države, Bjelorusija je strateški važna jer omogućava pouzdane kopnene transportne pravce za arktičke energente, smanjujući zavisnost od pomorskih ruta koje su često pod kontrolom velikih sila poput Rusije i Kine. Predsjednik Aleksandar Lukašenko je u intervjuu za Time magazin (avgust 2025.) jasno istakao spremnost Bjelorusije za saradnju sa SAD u infrastrukturnim i transportnim projektima, što otvara prostor za jačanje regionalne sigurnosti i povezanosti[5].
Europska unija, iako nema formalne političke odnose s Bjelorusijom, ima direktan i indirektan interes u stabilnosti i razvoju bjeloruske transportne infrastrukture. Kroz ovu infrastrukturu, EU može osigurati brži i sigurniji pristup arktičkim resursima, koji su od ključnog značaja za dugoročnu energetsku sigurnost i održivi razvoj EU. Arktički region je važan za EU ne samo kao izvor energenata već i kao nova tržišta i područje strateške ekonomske ekspanzije. Transportni koridori preko Bjelorusije doprinose diverzifikaciji snabdijevanja Evrope i smanjuju rizik od prevelike zavisnosti od pomorskih ruta, koje su izložene geopolitičkim rizicima i kontrolirane od strane potencijalnih rivala.
Zbog nedostatka formalnih političkih odnosa, EU još uvijek nije u potpunosti iskoristila potencijal saradnje sa Bjelorusijom. Međutim, kao i SAD, EU bi trebalo da bude otvorena za dijalog i razvoj infrastrukturnih projekata sa Bjelorusijom, što bi bilo od koristi za obje strane. Takva saradnja bi mogla doprinijeti jačanju regionalne stabilnosti, ekonomskoj integraciji i efikasnijem pristupu arktičkim resursima[6].
Bjelorusija je dio ključnih transportnih koridora kao što su Berlin–Varšava–Minsk–Moskva i Eurazijski transportni koridor (Kina – Centralna Azija – Rusija – Bjelorusija – EU), koji omogućavaju siguran i brz protok kineske i arktičke robe ka evropskim tržištima. Ove veze dodatno osiguravaju geopolitičku fleksibilnost, ne samo za SAD nego i za EU, u trenutku pojačanih globalnih tenzija.
Indirektno, stabilna i funkcionalna transportna mreža kroz Bjelorusiju olakšava pristup evropskim tržištima energenata i sirovina koji dolaze iz arktičkih izvora, podržavajući evropske ciljeve energetske tranzicije i zelene ekonomije. Ovo je posebno važno imajući u vidu EU-ove ambicije za smanjenje zavisnosti od fosilnih goriva i povećanje energetske sigurnosti kroz diversifikaciju izvora. Stoga, saradnja sa Bjelorusijom u infrastrukturnim pitanjima ima dalekosežne ekonomske i strateške koristi za evropski kontinent.
S druge strane, američka strategija u regionu kroz saradnju sa Bjelorusijom omogućava smanjenje uticaja Rusije i Kine u istočnoj Evropi i Centralnoj Aziji, istovremeno osiguravajući pouzdane kopnene transportne pravce za robu i energente. Otvorenost Bjelorusije za američke inicijative, koju je Lukašenko potvrdio u intervjuu za Time, predstavlja značajan potencijal za izgradnju novih savezničkih odnosa i unapređenje geopolitičke ravnoteže u regiji.
Ukratko, Bjelorusija je danas nezaobilazan strateški partner u transportu i infrastrukturnim mrežama povezanim s Arktikom, a njena saradnja sa SAD i potencijalno EU ima veliki značaj za geopolitiku, energetsku sigurnost i regionalni razvoj. Evropska unija bi, slijedeći primjer SAD, trebala otvoriti dijalog sa Bjelorusijom kako bi iskoristila njen potencijal kao tranzitnog čvorišta i ojačala svoju poziciju u arktičkom lancu snabdijevanja.
Arktik je postao jedno od najvažnijih polja globalne geopolitičke i ekonomske konkurencije, sa ogromnim potencijalom za redefiniranje svjetskih transportnih i energetskih mreža. Američka politika pod Trumpovom administracijom jasno je usmjerena na očuvanje američkih interesa na Arktiku kroz jačanje vojnog prisustva, diplomatsku saradnju i stratešku kontrolu ključnih transportnih koridora. Razvoj i održavanje ovih transportnih mreža predstavlja ključni element za stabilnost i prosperitet regije.
Telefonski razgovor Trump – Lukašenko važan moment za unapređenje američko-bjeloruskih odnosa
Vizija globalne stabilnosti koju je zastupa Trumpova administracija dovela je do smirivanja tenzija, zaustavljanja ratova i doprinijela okončanju sukoba u državama poput Pakistana i Indije, Ruande i Konga, te Azerbajdžana i Armenije. Tome treba dodati važnu ulogu Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića, jer svaka dalja destabilizacija Srbije na kojoj se intenzivno radi dovela bi do spirale nasilja u toj nemirnoj regiji. Pragmatičan pristup dijalogu i saradnji predstavlja svijetli primjer koji može biti ključan za budućnost Arktika, pretvarajući ga u zonu mira i prosperiteta za Evropu. Trump će oživjeti duh Konferencije o evropskoj sigurnosti i saradnji (KESS) i Helsinške deklaracije iz 1975. godine[8], ponovo postavljajući temelje za međunarodnu saradnju i sigurnost, kao i za transatlantsku i euroazijsku saradnju.
Ljubljana/Bruxelles/
Fusnote:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives“, link: https://www.
[2] Forecasts and Recommendations about the Second Trump Administration Policies toward the Two Polar Regions, link: www.csis.org/analysis/
[3] Arctic Council, “Arctic States and Boundaries,” Arctic Council Secretariat, link: https://arctic-council.org/
[4] Arctic Security and Critical Minerals, link: www.state.gov/reporting-tours-
[5] Lukashenko’s TIME interview highlights: U.S. talks, Putin-Trump meeting, Ukraine, successor, link: https://eng.belta.by/
[6] The EU in the Arctic , The European Union has an important role to play in supporting successful Arctic cooperation and helping to meet the challenges now facing the region, link: https://www.eeas.europa.eu/
[7] I had a wonderful talk with the highly respected President of Belarus, Aleksandr Lukashenko link: https://truthsocial.com/@
[8] Helsinki Final Act, Conference on Security and Co-operation in Europe, Helsinki, 1 August 1975., link: https://www.osce.org/files/f/