Pomislili su roditelji koji moraju da brinu o deci sa poteškoćama u razvoju da će dobiti pomoć – naknadu u visini minimalne republičke zarade, zdravstveno i penzijsko osiguranje, radni staž i pravo na penziju. Očekivanja su im ponovo izneverena, pa za sutra najavljuju protest. I baš kada su na njega pozvali, njima je stigao poziv od ministarke za socijalna pitanja da o svemu razgovaraju.
Za Radmilu Gaborov, nastavnicu geografije i samohranu majku dečaka sa autizmom, svaki dan je neizvestan.
Mogla bi situacija da se zakomplikuje dodatno.
„Moj Đorđe je trenutno u školskom sistemu, priličan deo dana provodi u školi, ima ličnog pratioca. Uspevam za sada nekako da se iskombinujem, da odlazim na posao. Ali uskoro kada izađe iz školskog sistema – toga neće biti“, kaže Radmila Gaborov.
Nadala se Radmila da će pomoć stići u vidu statusa „roditelj-negovatelj“.
Status definisan u okviru izmena Zakona o socijalnoj zaštiti, koji poslanici na poslednjoj sednici nisu ni razmatrali. Zašto nisu, Radmili nije jasno.
„S obzirom na to da su ljudi koji o tome odlučuju i roditelji, svako od njih poznaje ili je nekada barem video osobu, dete sa smetnjama u razvoju. Višegodišnje borbe vodimo i stvarno nam je potrebna pomoć“, kaže Radmila Gaborov.
Zato će sa roditeljima koji su u sličnoj ili težoj situaciji na ulicu, pred Vladu Srbije. A dva dana uoči tog skupa, resorna ministarka pozvala ih je na sastanak.
Nakon kog, objašnjava, izmene koje su predložili opozicioni poslanici nisu dovoljno dobre.
„Stavljeno je na sto nešto što oni sami znaju da nije dovoljno adekvatno i kvalitetno pripremljeno, znajući da se neće ni uzeti u razmatranje zbog toga, da bio oni nakon toga oni mogli da kažu – evo, vi ste nas odbili. Da bi nakon toga neko politički parazitirao“, rekla je ministarka za socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski.
Na sastanku su bili i predstavnici Beogradskog udruženja za pomoć osobama sa autizmom.
Šta je sa predloženim izmenama sporno, nije im objašnjeno.
„Ali je dogovoreno da se dostave predlozi i da će biti javna rasprava i da će onda biti sačinjen konkretan predlog“, kaže Srboljub Ranković iz Beogradskog udruženja za pomoć osobama sa autizmom.
N1: Da li Vam je delovalo da je to iskrena nada, iskrena želja da se zaista donese zakon ili da je to bila reakcija na najavljeni protest roditelja koji treba da se odigra?
Ranković: Ne bih sada da ocenjujem, ali verovatno da nije bilo protesta, ne bi bilo ni poziva. Ali, u svakom slučaju, potreba postoji.
Potreba da se poboljša još mnogo toga.
Pa da se, između ostalog, omogući pomoć u kući, da se prošire i poboljšaju kapaciteti dnevnog boravka i trajnog smeštaja za lica koja ne mogu da brinu o sebi.
Radimili sa početka priče bi značilo kada bi joj bio dodeljen status roditelj-negovatelj uz mogućnost da zadrži posao. Jer naknada u vidu minimalne zarade joj ne bi bila dovoljna da brine o dvoje dece.
„Pozivamo državu da stavi tačku na ovu priču koja je već odavno trebalo da bude okončana“, kaže Radmila Gaborov.
I to još pre 13 godina, kada je inicirana ideja da se roditeljima sa decom koja imaju poteškoće u razvoju olakša život.