Konzervator Nemanja Smičiklas odbacio je za N1 optužbe ministra kulture Nikole Selakovića da je zaštitarska služba odgovorna za to što nisu iskorišćena sredstva opredeljena za jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Srbiji – Caričin grad.
Ministar Selaković je tokom jučerašnje posete Lebanu poručio da je njegova veza sa Caričinim gradom nastala mnogo pre nego što je došao na mesto ministra kulture, kada je prepoznao potrebu da se jedan od najznačajnijih lokaliteta u Evropi uključi u velike državne planove razvoja.
„Iako je Caričin grad uvršten u trogodišnji kapitalni projekat, do sada je iskorišćeno manje od 25 odsto dostupnih sredstava. Naš zadatak je da stvorimo uslove da se dinamika radova unapredi i da ovaj projekat zaživi punim kapacitetom“, poručio je Selaković i ukazao da je glavni problem u tome što zaštitarska služba ne ide u korak sa onim što je finansijska podrška Ministarstva kulture, Ministarstva finansija i čitave Vlade.
Smičiklas je u dopisu dostavljenom redakciji N1 naveo da je Selaković izneo niz notornih neistina, i targetira i omalovažava rad službe zaštite kulturnog nasleđa na arheološkom nalazištu Caričin Grad.
„Tačno je da je posle višegodišnje borbe, ubeđivanja, objašnjavanja i opstrukcija iz Ministarstva kulture Caričin grad postao kapitalni projekat, ali najviše zahvaljujući neumornom radu službe zaštite. Tačno je da su opredeljena sredstva po projektu ali Ministarstvo finansija nikada nije odobrilo njihovo korišćenje. Tačno je i to da je do sada utrošeno nešto manje od četvrtine tih sredstava, ali ne na zaštitu arheološkog nalazišta nego na sporedne marginalne projekte“, naveo je Smičiklas koji je u zaštiti proveo skoro 30 godina i bio rukovodilac radova upravo na ovom arheološkom nalazištu.
Istakao je da je Caričin grad jedan od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Srbiji, ali i šire.
„Potiče iz 6. veka nove ere. Povezuje se sa carem Justinijanom (Iustiniana Prima) i procvatom hrišćanstva. S obzirom da je izgrađen na mestu gde nije bilo pređašnjih naseobina i na svoj relativno kratak vremenski period trajanja, oko 100. godina, postao je mesto na kome svetski naučnici i istraživači potvrđuju nalaze za koje veruju da pripadaju 6. veku“, ukazuje Smičiklas.
Grad je, kako objašnjava, zauzimao veliku površinu, sa preko deset u osnovi različitih crkava, akvaduktom dugim 25 kilometara, branom, fantastično uređen i ukrašen.
„Sve to je bilo razlog da se nađe na UNESCO tentativnoj listi i to upravo velikim zalaganjem službe zaštite. Bilo je potrebno nekoliko godina da se napravi jedan sveobuhvatni elaborat koji je UNESCO potvrdio i prihvatio“, navodi Smičiklas.
Deo novca utrošen na neadekvatne projekte – vizitorski centar i stazu
Da bi sa tentativne liste spomenik kulture postao punopravni deo svetskog kulturnog nasleđa neophodno je, dodaje on, da ispuni određene uslove koje UNESCO propisuje.
„Deo novca koji je utrošen do sada otišao je na neke od tih uslova, ali na žalost bez usmerenja i nadzora službe zaštite. Pare su utrošene na izgradnju vizitorskog centra, koji ni na jedan način ne doprinosi promociji arheološkog nalazišta, pa čak ni osnovnoj nameni takvog objekta. Postavlja se pitanje zašto je uopšte sagrađen. Jedan od jednostavnijih odgovora je da je trenutno u njemu zaposleno skoro isti broj ljudi kao i u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Većinom ljudi bez potrebnih kvalifikacija i stolice“, navodi Smičiklas.
Pored vizitorskog centra napravljena je i staza do lokaliteta koja, kako ukazuje, ni stilski ni funkcionalno ne odgovara svojoj nameni. Radovi i na jednom i na drugom objektu su više puta stopirani od strane službe zaštite, ali bez uspeha, ističe Smičiklas.
„Svaka sugestija, predlog, stručna ekspertiza zanemareni su i odbijeni. Staza je u međuvremenu zatvorena za prolaz s obzirom da su za njenu izgradnju korišćeni neadekvatni materijali i da se na više mesta oštetila i urušila. Ono što je najopasnije je da tako izvedeni radovi, bez dozvole, projekta i saglasnosti službe zaštite prete da se Caričin grad ukloni sa UNESCO tentativne liste i nikada ne postane deo svetske kulturne baštine“, upozorava on.
Sredstava odobrena, ali saglasnost Ministarstva finansija nikad nije dobijena
Smičiklas ocenjuje i da je velika farsa da Ministarstvo kulture traži mišljenje i pomoć od ICOMOS-a kako bi lokalitet bio upisan na listu UNESCO-a, a u isto vreme omalovažava njihovo mišljenje i stručnost kada je u pitanju Generalštab.
„Sredstva za konkretne radove na konzervaciji i restauraciji, arheologiji, muzeološkoj postavci i svemu ostalom što je bitno, kao što sam napomenuo na početku jesu odobrena, ali nikada nije dobijena saglasnost Ministarstva finansija za njihovo korišćenje“, objašnjava on.
Ističe i da stručnjaci iz nadležnih institucija svake godine pišu molbe, zahteve, projekte, ali se sredstva odvajaju ili nikako ili na kašičicu.
„Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Narodni muzej Leskovac, Arheološki institut i druge institucije uključene u projekat su godinama izložene opstrukcijama od strane nadležnih ministarstava. Dakle kao i u drugim slučajevima sredstva se koriste na partijskoj liniji, a ne u svrhu za koju su namenjene. Građevinski i sporedni radovi koji se izvode, većinom nepotrebni i marginalni, a najčešće ih izvodi lokalna samouprava, su bez dozvola, projekta, saglasnosti što je poznati obrazac“, navodi Smičiklas.
Posle Generalštaba počinje direktno i otvoreno omalovažavanje i blaćenje struke
Prebacivanje odgovornosti na službu zaštite je, prema njegovoj oceni, trend koji je počeo onoga trenutka kada su stručnjaci u institucijama podigli glas.
„Ujedinili se oko Generalštaba. Tada počinje direktno i otvoreno omalovažavanje i blaćenje struke. Ni pre nije bilo bolje. Služba zaštite je trn u oku ovoj vlasti već godinama i to samo činjenicom da savesno i odgovorno obavljaju svoj posao i ne pristaju na ucene i podmićivanje. Upravo iz tog razloga sam kao bivši kolega morao da napišem ovaj dopis. Da na neki način probam da bacim svetlo na neistine i manipulacije koje vlast konstantno plasira kada je služba zaštite u pitanju. Nadam se da će kolege dići glas i za ovo kao i za Generalštab“, poručuje Smičiklas.
Podsetimo, upravo u danu kada je posetio Lebane, ministar Selaković je trebalo da bude u Tužilaštvu za organizovani kriminal gde je u svojstvu osumnjičenog, trebalo da bude saslušan u okviru istrage u slučaju „Generalštab“.
Kako je za N1 potvrđeno u TOK-u, Selaković se nije pojavio na zakazanom saslušanju, niti je opravdao svoj izostanak, što znači da se ni njegov branilac, čije je prisustvo obavezno kada se osumnjičeni saslušava, nije došao u Tužilaštvo kako bi objasnio razloge izostanka.
Selaković je jutros na prorežimskoj TV Informer izjavio da je rekao „kada može da dođe i da je imao pametnija posla da ne dolazi tada“.