Nemački kancelar Fridrih Merc se trudio da zadobije naklonost američkog predsednika Donalda Trampa. Ali njihov sastanak u Ovalnom kabinetu u utorak postavio je dva važna pitanja: Dokle je Merc spreman da ide da bi ostao na Trampovoj strani i po koju političku cenu?, piše Politico.
Konzervativni nemački kancelar sedeo je pokorno i uglavnom ćutao dok je Tramp preteo „embargom“ Španiji zbog toga što nije povećala izdvajanja za odbranu i zbog osude američkih udara na Iran.
Merc nije odgovorio ni kada je Tramp napao britanskog premijera Kira Starmera po nizu pitanja „ovde se ne radi o Vinstonu Čerčilu“ i zapretio da će eskalirati trgovinski rat sa Evropom.
Mercovo ćutanje deo je očigledne strategije: Nikada ne kontrirati Trampu pred kamerama i pokušati u privatnim razgovorima da nagovori predsednika da vidi stvari iz nemačke perspektive.
Ipak, slika najmoćnijeg lidera EU koji sedi pokorno pored Trampa dok on grdi ostale evropske lidere verovatno je uznemirila mnoge Nemce i ostavila gorak ukus u glavnim gradovima širom Evrope, naglašavajući političke opasnosti od ulizivanja američkom predsedniku.
Takođe pokazuje relativnu nemoć nemačkog lidera čiji glavni ciljevi u spoljnoj politici – od odvraćanja ruske agresije do jačanja nemačke ekonomije zasnovane na izvozu – uglavnom zavise od često ponižavajućeg balansiranja u odnosima sa osvetoljubivim i nepredvidivim Trampom.
Merc izgleda da je uspeo da zadobije Trampovu naklonost.
Predsednik je kancelara u utorak nazvao „prijateljem“ i pohvalio ga što je „zaista odlično obavio posao“.
Tramp je takođe izrazio zahvalnost za kancelarovu retoričku podršku američkim udarima na Iran, rekavši da Merc „pomaže nama“ i da je u toj stvari „veoma ljubazan“.
To je, u stvari, bila Mercova strategija pre sastanka sa Trampom. Pre odlaska je rekao da podržava Trampove ciljeve u vezi sa Teheranom, iako je priznao strah da udari mogu dovesti do zastoja sličnog iračkom ratu.
„Sada nije vreme da držimo predavanja našim partnerima i saveznicima“, zaključio je, stavljajući svoje brige po strani.
U Ovalnom kabinetu, dok se Tramp hvalio štetom koju su američki vazdušni udari naneli Iranu – „gotovo sve je uništeno“ – Merz je nasmejao i rekao da je Nemačka na „istoj strani“ kada je u pitanju potreba za eliminisanjem režima u Teheranu.
Merc pokorno ćuti Šančez izazvao Trampa
Nasuprot tome, španski socijalistički premijer Pedro Sančez izazvao je Trampov bes kritikovanjem iranskih udara kao nelegalnih i zabranjivanjem SAD da koriste španske baze za napade na Iran. Takođe je odbio da poštuje novi NATO cilj od 5 odsto BDP-a za odbranu.
Zbog toga je Tramp rekao: „Prekidamo svu trgovinu sa Španijom. Ne želimo da imamo bilo šta sa Španijom“.
Merc nije ništa rekao kao odgovor, saglasivši se samo da Španija mora više da troši na odbranu. „Pokušavamo da ih ubedimo da je ovo deo naše zajedničke bezbednosti, da svi moramo da se pridržavamo ovih brojki“, rekao je.
Predsednik Francuske Emanuel Makron, za razliku od Merca, kasnije se javno saglasio sa Sančezom, dovodeći u pitanje legalnost Trampovog rata.
Nema Čerčila
Merc takođe nije ništa rekao kada je Tramp napao Starmera zbog spora između Vašingtona i Londona oko statusa Diego Garcia – ostrva u Arhipelagu Čagos u Indijskom okeanu, domaćina zajedničke američko-britanske vojne baze.
„Velika Britanija je bila veoma, veoma nesaradljiva sa tim glupim ostrvom koje imaju, koje su dali“, rekao je Tramp. „Uništavaju odnose. Šteta“.
Mercu su potrebni bliski odnosi i sa britanskim premijerom i sa Sančezom. Starmer je važan saveznik u formatu „E3“ koji Nemačka, Francuska i Velika Britanija koriste za koordinaciju evropske strategije prema Ukrajini.
Sanćez, s druge strane, predstavlja najveću frakciju unutar grupe centrističkih Socijalista i Demokrata u Evropskom parlamentu, sa kojom Mercovi konzervativci moraju da postignu kompromis.
Nakon sastanka sa Trampom u utorak, Merc je rekao: „Ne postoji način da Španija bude posebno loše tretirana u trgovini kao član EU“.
Takođe je rekao da je branio Starmera pred Trampom, govoreći predsedniku da britanski lider „daje zaista veoma, veoma veliki, veoma, veoma vredan doprinos u E3 formatu za okončanje rata u Ukrajini, i da smatram da je ova kritika prema njemu neosnovana“.
Ključ, rekao je Merc, bio je da se Tramp ne ispravlja pred kamerama.
„Uradio sam to iza zatvorenih vrata, jer, kao što sam rekao, nisam želeo da se konflikt odigrava na otvorenoj sceni“.
Možda najveće pitanje za Merca ipak je da li ulizivanje funkcioniše.
Mercov cilj, na kraju krajeva, bio je da ubedi Trampa da smanji svoje carinske ratove sa Evropom i da američkog lidera navede da snažnije pritisne predsednika Rusije Vladimir Putin sankcijama kako bi se okončao rat u Ukrajini.
Merc je rekao nakon sastanka da je predsedniku SAD pokazao mapu frontova u Ukrajini i da je stekao utisak „da predsednik sada bolje razume šta je u pitanju za ovu zemlju“ kada je reč o potrebi da se izbegnu teritorijalne koncesije.
Takođe je rekao da je Trampu naglasio da EU-SAD trgovinski sporazum dogovoren prošlog leta nije na raspravi.
„Ovde u Vašingtonu znaju da smo mi na evropskoj strani dostigli granicu u smislu onoga što smo spremni da prihvatimo“, rekao je Merc. „Stekao sam utisak da predsednik i njegovo osoblje to takođe vide“.
Očuvanje te mogućnosti da ubedi Trampa u ovim pitanjima razlog je zašto Merc izbegava otvoreni sukob sa predsednikom. Naravno, iza zatvorenih vrata, Tramp je možda rekao Mercu upravo ono što je želeo da čuje.
Pred kamerama, međutim, utorak nije pokazao da je Merc uspeo da pridobije Trampa po ključnim pitanjima. Naprotiv, Tramp je zapretio da će intenzivirati svoje trgovinske ratove i žalio se što je dao „ogromne količine municije“ Ukrajini.
Kao taktika u spoljnoj politici, Merc je možda otkrio da ulizivanje Trampu ima svoje opasnosti i granice.