Kako rat u Zalivu ulazi u drugi mesec, povlačeći globalnu ekonomiju nadole bez ikakvog jasnog izlaza na vidiku, sve se više postavljaju pitanja kakvu je ulogu Kina, globalna sila i diplomatski partner Irana, spremna da preuzme, piše CNN.
Potencijalna uloga Kine dospela je u centar pažnje ove nedelje nakon što je pakistanski ministar spoljnih poslova Išak Dar u utorak posetio Peking na razgovorima sa kineskim šefom diplomatije Vang Jijem, sastanak koji dolazi u trenutku kada Islamabad pojačava napore da se pozicionira kao mirovni posrednik u sukobu.
U saopštenju o „obnavljanju mira“, objavljenom u utorak, obe zemlje pozvale su na „trenutni prekid vatre“, mirovne pregovore „što je pre moguće“ i trajni mir uz podršku Ujedinjenih nacija.
„Kina i Pakistan podržavaju relevantne strane u pokretanju razgovora“, navodi se u njihovoj inicijativi u pet tačaka, objavljenoj nakon onoga što je Islamabad opisao kao „višesatne razgovore“ između Dara i Vanga.
Ova inicijativa predstavlja do sada najdetaljnije iznet stav Pekinga o tome kako sukob treba da se reši. Takođe poziva na obezbeđenje plovnih puteva, prestanak napada na civile i nevojne ciljeve i zaštitu suvereniteta i bezbednosti kako Irana, tako i zemalja Zaliva.
Ipak, ta pozicija, izražena u opštim crtama, takođe postavlja pitanja o tome koje konkretne korake bi Peking preduzeo u budućem mirovnom procesu.
Koliko duboko je spreman da se uključi u sukob koji se odvija u nestabilnom regionu, gde balansira odnose sa partnerima na obe strane?
Zvanični pakistanski izvori rekli su za CNN da je jedno od pitanja o kojima je Dar verovatno razgovarao tokom boravka u Kini bila mogućnost da Peking deluje kao garant za osiguranje mirovnog sporazuma.
Dva pakistanska izvora takođe su potvrdila da je dok se ranije ove nedelje u Islamabadu održavao četvorostrani sastanak između Turske, Saudijske Arabije, Egipta i Pakistana, pakistanski predsednik Asif Ali Zardari imao sastanke u kineskoj ambasadi kako bi razgovarao o tekućoj regionalnoj situaciji.
Portparol pakistanskog Ministarstva spoljnih poslova odbio je u utorak da odgovori na upite o razgovorima sa Kinom, navodeći da su ti razgovori previše „osetljivi i nijansirani“ da bi Ministarstvo moglo davati izjave na osnovu pretpostavki. Kinesko Ministarstvo spoljnih poslova nije odmah odgovorilo na zahtev CNN-a za komentar.
Iran je slao pomešane signale. Predsednik Masud Pezeškijan u utorak je rekao da je zemlja spremna da prekine borbe pod određenim uslovima, „posebno uz neophodne garancije kako bi se sprečilo ponavljanje agresije“.
Istovremeno, ministar spoljnih poslova Abas Aragči izjavio je da je Iran spreman za „najmanje šest meseci“ rata.
Pakistan je ponudio da organizuje pregovore između svog suseda Irana i SAD, koristeći svoj položaj zemlje sa stabilnim odnosima sa obe strane. Darova poseta Kini u utorak bila je na poziv Vanga, prema izjavama oba ministarstva spoljnih poslova.
Garant?
Čak i dok se Peking postavlja kao glas mira i odgovoran akter u sukobu koji potresa globalnu ekonomiju, verovatno će delovati pažljivo.
„Kina ima sve podsticaje da pokaže svoju diplomatsku posredničku ulogu“, rekao je Tong Zao, viši saradnik u Karnegijevoj zadužbini za međunarodni mir.
„Ona želi da svet vidi kontrast: dok Sjedinjene Države generišu nemire i haos, Kina se pozicionira kao sila za deeskalaciju, stabilnost i mir“.
„Međutim, šta je Peking zapravo spreman da materijalno doprinese, to je drugo pitanje“, dodao je on.
Ovo nije prvi put da se Kina postavlja kao mirotvorac u međunarodnim sukobima.
Peking je prošle godine bio domaćin pregovora nakon graničnih sukoba između Tajlanda i Kambodže. Takođe je izneo više tačaka predloga za okončanje rata u Ukrajini – iako sa ograničenim efektom, jer kritičari tvrde da su ti napori više služili ulepšavanju kineskog imidža nego iskrenim pokušajima pomirenja.
Kada je reč o trenutnom sukobu, kineski stratezi mogu videti prednosti u tome što je SAD zauzete i time narušavaju svoj globalni kredibilitet kroz ekonomski katastrofalni rat, dok Peking istovremeno brine o posledicama po svoju ekonomiju orijentisanu na izvoz.
Kina takođe veoma verovatno neće prihvatiti bilo kakvu ulogu garanta koja bi zahtevala da doprinese vojnim resursima ili obavezama da podrži mir. Osim toga, široko se smatra da Kina ima ograničen uticaj na bezbednosna pitanja na Bliskom istoku.
Nije jasno šta bi takav aranžman podrazumevao. Diplomata koji je upoznat sa četvorostranim pregovorima u Islamabadu rekao je CNN-u da je pitanje garanta bilo pokrenuto dok su četiri zemlje uključene u razgovore istraživale različite načine „da kreativno premoste razlike između različitih zainteresovanih strana“.
Takav aranžman bio bi u suprotnosti sa kineskom opreznošću prema vojnim savezima. Peking bi takođe bio posebno oprezan prema bilo kom sporazumu koji bi zahtevao da nadgleda i kažnjava kršenja primirja – posebno onaj koji bi ga potencijalno mogao uvući u sukob sa SAD.
Iako Kina održava decenijama star međusobni ugovor o odbrani sa Severnom Korejom, tradicionalno se klonila saveza i zagovarala reviziju međunarodnog sigurnosnog modela koji predvode SAD.
„Iako rastu kineske tvrda i meka moć, sve više se vodi unutrašnja debata o tome da li Peking treba da koristi svoje kapacitete proaktivnije kako bi proširio globalni uticaj i učvrstio svoj status vodeće sile. Ipak, Iran je malo verovatno mesto za takvu investiciju“, rekao je Zao.
Posrednik u miru?
Kina je tokom više od četiri nedelje rata u Zalivu pažljivo vodila diplomatsku liniju, pozivajući na primirje i vodeći niz sastanaka i razgovora o pitanju. Ipak, takođe je jasno stavila do znanja gde smatra da treba da leži inicijativa za okončanje sukoba i njegovih globalnih ekonomskih posledica.
„Onaj ko je izazvao sukob mora ga i rešiti“, rekao je prošle nedelje kineski izaslanik za Bliski istok Zhai Jun, očigledno aludirajući na SAD i Izrael, kada je upitan pod kojim okolnostima bi moglo biti postignuto primirje.
Kineski analitičari takođe pokazuju duboku svest Pekinga o ukorenjenim izazovima u rešavanju sukoba gde dve strane imaju malo poverenja i mnogo neprijateljstva.
„Kina je tražila od obe strane odmah primirje, ali sumnjam da bi bilo koja strana zapravo poslušala takav savet u ovoj fazi. Za Sjedinjene Države, situacija je već takva da moraju nekako da se provuku kroz dilemu, a za Iran, oni traže osvetu koja barem može spasiti obraz“, rekao je penzionisani pukovnik Zou Bo, stariji istraživač na Centru za međunarodnu bezbednost i strategiju Univerziteta Sinhua u Pekingu.
Zou je dodao da Kina sada možda neće preuzeti ulogu u mirovnim pregovorima jer je Pakistan već preuzeo tu poziciju.
Peking je zaista odigrao ključnu ulogu u posredovanju u pomirenju između Irana i dugogodišnjeg rivala Saudijske Arabije 2023. godine. Alternativna vizija kineskog lidera Si Đinpinga za međunarodnu bezbednost uključuje Peking kao medijatora.
Kineski odnosi sa ključnim akterima u ovom sukobu – uključujući Iran, SAD i Pakistan – mogu Pekingu omogućiti pristup svim stranama tokom mirovnih pregovora, prema rečima Vang Jiveija, direktora Instituta za međunarodne poslove na Univerzitetu Renmin u Pekingu.
Međutim, Kina takođe procenjuje implikacije svoje diplomatije za sopstvene prioritete, naročito u svetlu očekivane posete američkog predsednika Donalda Trumpa Pekingu u maju i drugih predstojećih diplomatskih kontakata između dvojice lidera tokom ove godine.
Kina bi mogla pokušati da odigra ulogu u mirovnom procesu kao gest dobre volje prema SAD, ali takođe pazi da rat ne naruši taj odnos.
„Ne želimo da Iran ili bilo koji drugi fenomen naruši ovo poverenje“, rekao je Vang sa Univerziteta Renmin, aludirajući na predstojeće diplomatske razmene.