Tamo gde je stao stari saziv Visokog savet tužilaštva, nastavio je novi. Svečana sednica VST-a, prva na kojoj su prisustvovali novoizabrani članovi iz redova tužilaca okončana je pošto nijedan od dva kandidata za predsednika Saveta nije imao neophodnih osam glasova. I iako Savet može da nastavi sa radom i bez izbora predsednika, epilog prve sednice daje malo razloga za optimizam da će višemesečna paraliza VST-a, tela koje odlučuje o izboru, napredovanju i razrešenju tužilaca, da bude okončana u dogledno
Duže od pola godine Visoki savet tužilaštva nije uspevao da donese skoro nijednu značajnu odluku, a neretko su višečasovne sednice okončavane, a da članovi nisu uspeli da se dogovore ni oko dnevnog reda. Iz sednice u sednicu postajalo je sve izglednije da u Savetu postoje dva sukobljena bloka, te da nijedna nije u stanju da obezbedi osam glasova, koliko je potrebno da bi se usvojila većina odluka u ovom jedanaestočlanom telu.
Sukobi su kulminirali tokom izbora novih članova iz redova tužilaca, a višemesečni proces je uključivao ponavljanje izbora, krivične prijave i tvrdnje o sastanaku u sedištu BIA sa delom Glavnih tužilaca. Na kraju je Ustavni sud presekao i praktično odlučio ko će popuniti poslednja tri upražnjena mesta.
Mešanje karata, međutim, nije dovelo do bitno drugačijeg ishoda. Nakon uvodnih izlaganja na Svečanoj sednici gde su prvi put prisustvovali i novih pet članova iz redova tužilaca, iskristalisala su se dva imena kao kandidati za predsednika Saveta.
Članovi su kandidovali Nikolu Uskokovića, tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i Jasminu Stanković, tužiteljku Vrhovnog tužilaštva.
Za Uskokovića je glasalo šest članova, četvoro je bilo uzdržano, dok je jedan član – Zagorka Dolovac, bila protiv.
Sa druge strane, Jasmina Stanković je imala četiri glasa, troje je bilo uzdržano, a troje članova, među kojima i ministar pravde Nenad Vujić, su glasali protiv.
Time su u grubim crtama iscrtane nove podele u Visokom savetu tužilaštva otvarajući perspektivu da paraliza rada Saveta potraje još duži vremenski period.
U odsustvu predsednika, sednicom je predsedavao potpresednik Miroslav Đorđević, član iz redova istaknutih pravnika. Đorđević za Insajder ističe da ne postoje pravne prepreke da Savet nastavi sa radom i bez izbora predsednika, ali da bi bilo dobro da se on izabere.
„Predsedavajući ima sva prava i obaveze predsednika i preuzima sve njegove nadležnosti do izbora predsednika. Međutim, nemam nameru da zloupotrebim poziciju predsedavajućeg i članovima sam i rekao da ćemo, do izbora novog predsednika konstantno održavati sednice i kolegijume“, kaže Đorđević. Kako dodaje, zbog predstojećih praznika još uvek nije zakazana naredna sednica, ali da se ona svakako može očekivati do kraja meseca.
On dodaje da je optimista da će članovi Saveta u najskorijem periodu prevazići podele koje su otežale rad VST-a prethodnih meseci, ali i napominje da niko opasnost da će podele da se nastave ne može da isključi.
„Na kraju krajeva svim strujama u Savetu je u interesu da on radi. Pred članovima je veliki broj važnih odluka, a u prvom redu treba da odlučujemo o ogromnom broju upražnjenih mesta u javnim tužilaštvima“, navodi Đorđević.
Ko će zaustaviti pražnjenje tužilaštva?
Visoki savet tužilaštva je državni organ koji ganatuje i štiti samostalnost tužilaštva. Ovom telu su nakon izmena Ustava drastično uvećane nadležnosti, pa tako Savet sada bira i razrešava tužioce, predlaže Skupštini kandidata za Vrhovnog tužioca, odlučuje o premeštaju i upućivanju tužilaca, kao i o izboru Glavnih tužilaca i postavljanju vršioca funkcije Glavnih tužilaca. Savet ima jedanaest članova. Pet biraju tužioci na izborima, četiri Narodna skupština iz redova istaknutih pravnika, dok su članovi po položaju Vrhovna tužiteljka i ministar pravde.
Član Udruženja tužilaca Srbije i nekadašnji član Državnog veća tužilaca Radovan Lazić ističe za Insajder da bi dalja paraliza rada VST-a predstavljala katastrofičan scenario koja bi doveo u pitanje samo funkcionisanje javnog tužilaštva.
„Po prirodi stvari tužilaštva se prazne. Ljudi odlaze u penzije, drugi napuštaju javnotužilačke funkcije, a ako ne bude funkcionalnog VST-a neće postojati zakonski način da se ta mesta popune. Brojna tužilaštva već i sada rade sa nedovoljnim brojem ljudi, a deo njih nema ni određenog starešinu. Primera radi, ispod fokusa javnosti prolazi činjenica da Tužilaštvo za ratne zločine duže od godinu dana nema ni glavnog tužioca, a ni vršioca funkcije, tako da praktično radi bez starešine. Pritom, to nije jedino takvo tužilaštvo. Ako bi se nastavila paraliza VST-a u dužem vremenskom periodu, to bi dovelo u pitanje sposobnost tužilaštva da procesuira krivična dela“, kaže Lazić.
Kako navodi, članovi aktuelnog Saveta bi morali da budu svesni posledica daljeg blokade, ali i činjenice da je po aktuelnim zakonskim rešenjima niko ne može da preglasa nikoga.
„Vođe i tužilačko i političkog dela Saveta moraju da shvate da niko ne može da pobedi. Za donošenje odluka se traži dvotećinska većina u Savetu, što znači da do njim mora da se dođe razgovorom i kompromisom, a ne preglasavanjem“, ističe Lazić.
Kontroverzan izbori proces
Svečanoj sednici VST-a prethodio je kontroverzan izborni proces. Izbori su održani krajem decembra, a u javnosti je dominantno bilo tumačenje da su pobedili kandidati koji su po volji aktuelne Vrhovne tužiteljke Zagorke Dolovac. Ipak, usledile su žalbe pojedinih tužilaca, pa je Ustavni sud naložio ponavljanje izbora na četiri biračka mesta. Ponovljeni izbori doneli su drugačije rezultate, a kako VST nije uspeo da odluči o novim prigovorima, po sili zakona je doneta odluka o novom ponavljanju izbora. Međutim, tada se ponovo uključio Ustavni sud, nalažući VST-u da prizna rezultate drugog kruga glasanja. Na sednici VST-a na kojoj su se razmatrali prigovori, navedeno je da je između dva kruga organizovan sastanak direktora BIA sa delom glavnih tužilaca. O tome da li je na tom sastanku izvršen nezakonit pritisak uzelo je da ispituje Javno tužilaštvo za organizovani kriminal.
Savo Đurđić, član Centra za pravosudna istraživanja ističe za Insajder da je problem efikasnosti VST-a višeslojan, te da je rezultat sistemskih i kadrovskih propusta u koncipiranju i sprovođenju onoga što jedno takvo telo treba da znači i da predstavlja u sistemu moderne građanske demokratije kakva prema odredbama Ustava treba da je Republika Srbija.
„Novim Zakonom o Visokom savetu tužilaštva je ovom telu tužilačke samouprave i samostalnosti nametnut kvorum za rad od osam prisutnih članova od kojih su četiri istaknuti pravnici i uglavnom produžene ruke vladajućeg režima. Problem za efikasan rad je i to što je tim zakonom predviđeno da za donošenje odluke o izboru predsednika VST-a neophodno osam glasova. Ko će to postići kada je prethodno na osnovu spornih odluka Ustavnog suda oboren prvi izbor novih člnaova VST iz reda tužilaca, a drugi nije legitiman jer nije razjašnjeno da li je bilo ili nije sastanka BIA i glavnih tužilaca u smislu pritisaka i lobiranja na području kragujevačke apelacije u ponovljenim izborima“, navodi Đurđić.
Sukobi unutar Visokog saveta tužilaštva vremenski se podudaraju sa sukobom koji je nastao između predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti i vrha tužilaštva. Taj sukob se najpre manifestovao sve učestalijim verbalnim kritikama najviših nosilaca političke vlasti na račun Vrhovne tužiteljke Zagorke Dolovac i Glavnog tužioca TOK-a Mladena Nenadića. Kritike su se intenzivirale pošto je TOK pokrenuo istrage u predmetima „Nadstrešnica“ i „Generalštab“ gde su među osumnjičenima bivši i sadašnji ministri u Vladi Srbije. Situacija je kulminirala usvajanjem seta izmena pravosudnih zakona, kolokvijalno nazvanim Mrdićevi zakoni, koji su rezultovali efektnim smanjenjem broja tužilaca u TOK-u.