Malo je reći da je scena Ateljea 212 prošle nedelje grmela pod nogama flamenko igračica koje su na Beogradskom festivalu igre izvele predstavu Viva! Ali ono što ovoj predstavi daje dodatnu draž, jeste da je sav temperament sa scene pljuštao zahvaljujući igračima, muškarcima, koji su u raskošnoj ženskoj odeći prebrisali rodne granice u svetu ovog tradicionalnog španskog plesa.
U tom smislu, Viva! je pesma slobodi gde se rodne uloge razbijaju s uživanjem. Trupu od šest igrača i muzičkog ansambla predvodi izvođač vrtoglave moći, Manuel Linjan, hvaljen zbog svog scenskog umeća i iskrenosti s kojom krši pravila flamenka. Njegov komad na scenu izvodi muškarce obučene u tradicionalne ženske kostime, otkrivajući tako brojne izraze identiteta skrivene u svakom ljudskom biću.
„Viva! je i tradicionalno delo i delo koje istovremeno raskida s tradicijom. Ali pre svega avangarda“, kaže Manuel Linjan, prilikom gostovanja u Beogradu. „To je autentično delo, koje sam ja zapravo živeo i proživeo još dok sam bio mali. Za mene, to što mogu da obučem haljinu i da se kroz nju iskažem kao žena, bio je vrhunski čin slobode.“
S obzirom na to da u Španiji muškarac ne može tek tako da se obuče kao žena, delo je očekivano izazvalo kontroverze. „Kad obučem haljinu, ja ne napuštam Manuela i ne pretvaram se u ženu, već sam i dalje veran sebi. I dalje sam Manuel, samo u haljini. To je malo poremetilo ljude. Pitali su me da li sam transvestit ili dreg, ali ja im kažem da samo želim da se izrazim na drugačiji način. Isto je i sa ostalim igračima. Za nas je to estetski i oslobađajući momenat.“
Ipak, živimo u 21. veku, a muškarci u ženskim kostimima bili su u neka stara vremena sasvim normalna pojava na pozorišnoj sceni. Ono što je Manuela brinulo, međutim, bilo je nešto drugo. „Brinuo sam da ću proživeti sve ono što sam živeo dok sam bio mali. Da će me vređati, da će mi se smejati. Međutim, reakcije su bile sasvim suprotne. Od prve izvedbe predstave Viva! u Španiji, pozorišta su bila popunjena i doživljavali smo ovacije i sijaset emocija. Meni je veoma važno to što je predstava prikazana 2019. godine i što je još živa. (smeh) Ali to ne znači da smo ostali uskraćeni za homofobne reakcije, posebno na društvenim mrežama. To novo iskustvo je mnogo čudno. U javnosti nije bilo nikakvih ispada, a svu homofobiju doživeo sam samo na društvenim mrežama.“…
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — radar.nova.rs