„Upoznajte Anitu Orban, našu buduću ministarku spoljnih poslova“, kazao je Peter Mađar 13. februara na marginama Minhenske bezbednosne konferencije predstavljajući svoju saradnicu poljskom premijeru Donaldu Tusku.
„Njeno prezime“, našalio se, „samo je slučajnost“, dodao je uz smeh.
Tusk, poznat po smislu za humor, nije propustio priliku i odmah je uzvratio: „Zovem se Donald“. Oboje su se nasmejali, a trenutak je ubrzo postao viralan.
Anita Orban će po svemu sudeći naslediti Petera Sijarta u Minsitarstvu spoljnih poslova Mađarske.
Ona je danas na svom Fejsbuk profilu napisala: „Juče i danas iz više izvora su stigle ozbiljne vesti iz Ministarstva spoljnih poslova i spoljne trgovine: počelo je uništavanje dokumenata povezanih sa materijalima o sankcijama i drugim dokumentima. To je neprihvatljivo“, napisala je Orban, spoljna ekspertkinja stranke Tisa.
Dalje je nastavila: „Izričito pozivamo ministra Petera Sijarta i njegove saradnike da odmah prestanu sa svim uništavanjem dokumenata. Takođe, da ne brišu nikakve podatke ili dokumente iz elektronskih evidencionih sistema. Svako ko postupi suprotno ili traži učešće u tome čini protivzakonitu radnju“.
Istovremeno je zaposlenima u ministarstvu poručila da više ne moraju da se plaše i da niko neće snositi nikakve posledice zbog odbijanja nezakonitih naređenja od sada nadalje.
„Pored navedenog, molimo takođe rukovodstvo ministarstva spoljnih poslova da u ovom prelaznom periodu više ne donosi kadrovske odluke o otkazima i upućivanjima na službena putovanja. Obaveze preuzimajte isključivo ako su neophodne za funkcionisanje rada i ako se mogu raskinuti redovnim otkazom“, zaključila je svoju objavu Anita Orban.
Upadljiva tačka međunarodne konferencije za medije Petera Mađara bila je kada je Žolt Tarkanji iznenada predao dokument, na osnovu kojeg je saopšteno da su nakon što se nije pojavljivao neko vreme, videli Sijarta i da su dobili informaciju da je u Ministarstvu spoljnih poslova u velikom obimu počelo uništavanje dokumenata.
Ko je Anita Orban?
Anita Orban je izvršna potpredsednica Međunarodnog centra za demokratsku tranziciju u Budimpešti. Piše kolumne na temu spoljne politike u listu Heti Valasz, jednom od vodećih mađarskih političkih nedeljnika, i ranije je bila urednica spoljnopolitičke rubrike.
Tečno govori engleski, ruski i nemački, a Orban je česta govornica o spoljnopolitičkim pitanjima i saradnica časopisa koji se objavljuju u Mađarskoj, Poljskoj, Estoniji i Ujedinjenom Kraljevstvu, piše na sajtu izdavačke kuće Bloomsbury.
Dobitnica je nagrade „Žena izvršna direktorka godine u energetici“ 2018. godine.
Članica je Evropskog saveta za spoljne odnose, članica Upravnog odbora GLOBSEC-a i suosnivačica Udruženja „Žene u tehnologiji“.
Između 2010. i 2015. Orban je bila ambasadorka za energetsku bezbednost Mađarske u drugoj i trećoj vladi Viktora Orbana, obraćajući se Evropskom parlamentu i Kongresu SAD.
Čak je predvodila i zastupanje Višegradske četvorke (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) u Vašingtonu, piše Daily Hungary.
Pre toga je bila direktorka Constellation Energy Institute, think-tank organizacije koja podstiče saradnju u energetskom sektoru Centralne i Istočne Evrope.
Predsednica je Međunarodnog savetodavnog odbora Regionalnog centra za istraživanje energetske politike (REKK).
Rođena je 3. jula 1974. u gradiću Beretjojufalu. Nakon studija u Budimpešti, izgradila je karijeru u Nemačkoj, a potom i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Poseduje master diplome iz istorije, međunarodnog prava i diplomatije.
Anita Orban, koja nije u srodstvu sa Viktorom Orbanom, ušla je u istoriju kao prva Mađarica koja je diplomirala na Flečer školi u Bostonu – najstarijoj akademiji za diplomatiju u Americi.
Takođe ima master iz istorije sa Univerziteta Tufts, kao i diplomu iz ekonomije sa Univerziteta ekonomskih nauka u Budimpešti (1997), stoji u biografiji na sajtu European leadership network.
Ima duboke veze sa američkim LNG gigantima. Portfolio.hu otkriva da je između 2015. i 2020. godine bila je duboko uključena u američki LNG „bum“. Pridružila se kompaniji Cheniere, drugom po veličini proizvođaču LNG-a na svetu, a zatim prešla u startap Tellurian, gde je vodila širenje u Centralnu Evropu, Jugoistočnu Aziju i Severnu Afriku.
Njen korporativni uspon se nastavio: bila je potpredsednica i izvršna direktorka u Vodafone Mađarska (2021–2023), a zatim direktorka u globalnom Vodafonu sa sedištem u Londonu.
Njena misija, prema saopštenju stranke Tisa, jeste da izgradi „čelične“ mađarsko-poljske veze, stvori snažnu i suverenu silu u Centralnoj Evropi i zastupa Mađare u inostranstvu.
Majka je troje dece, a pet godina zaredom se nalazila na Forbsovoj listi najuticajnijih žena u Mađarskoj. Njena priznanja uključuju i Globalnu nagradu za liderstvo Instituta direktora Mađarske, kao i angažman u radu nevladinih organizacija.
Početkom i sredinom 2000-ih, njeno ime se redovno pojavljivalo u javnosti kao ime stručnjaka za spoljne poslove u različitim ulogama – bilo kao viši istraživač na Institutu za kulturna istraživanja „Bela Hamvas“, kao urednica „Budapest Analyses“, ili kao istraživač na Institutu Višegradske grupe, piše Telex.hu.
U tom periodu Anita Orban se pojavljivala na letnjoj akademiji Fidesa. Od sredine 2000-ih bila je prilično kritična prema spoljnoj politici vlade Ferenca Đurčanja (2004–2009), ali se protivila i energetskoj zavisnosti od Rusije i zalagala za diversifikaciju.
U to vreme, ti stavovi su u potpunosti bili u skladu sa glavnim pravcem Fidesa: 2008. godine čak je i Viktor Orban insistirao da Mađarska ne sme postati najverniji klijent Gasproma.
Anita Orban je najviše zamerala nepredvidivost spoljne politike Đurčanja, dok je istovremeno podržavala projekat Nabuko koji je podržavala i EU. Projekat Nabuko bio je veliki plan evropskog gasovoda koji je trebalo da transportuje prirodni gas od tursko-bugarske granice preko Rumunije i Mađarske do Austrije, sa ciljem smanjenja zavisnosti EU od ruskog gasa.
Već tada je Anita Orban bila među stručnjacima koji su se plašili da bi Rusija mogla koristiti energiju kao oružje za ostvarenje svojih geopolitičkih ciljeva.
O tome je pisala u knjizi „Power, Energy, and the New Russian Imperialism“, objavljenoj na engleskom 2008. godine a prvi put je predstavljena u Vašingtonu.
U njoj je navela da Rusija koristi zavisnost EU od nafte i prirodnog gasa.
Godine 2009, kada je postalo jasno da će Fides pobediti na narednim izborima, Anita Orban je pozvala na promenu energetske politike. Smatrala je pogrešnim uverenje da se zavisnost od ruskog gasa ne može smanjiti i tvrdila da država ima manevarski prostor. Kao primere je navodila projekat Nabuko i tada planirani LNG terminal na Jadranu, koji bi prerađivao tečni prirodni gas i putem kratkog gasovoda ga dopremao do Mađarske.
Pred parlamentarne izbore 2010. izgledalo je da će nakon rada u javnosti kao stručnjak za spoljnu politiku i energetiku ući u klasičnu političku karijeru, jer ju je Fides kandidovao za poslanicu u 16. okrugu Budimpešte.
Međutim, to se nije ostvarilo jer se neočekivano povukla pre izbora, navodeći za to „zdravstvene razloge“.