Ne, nije ovo hvalospev u kojem se glorifikuju, da se razumemo, već presek sedamnaestomesečnog otkrovenja i svetla koje je oteralo mrak.
I volela bih da sam sada neko od njih. Da šetam, smejem se, grlim ljude, dežuram na ulici, lepim nalepnice. Da sam uporna kao oni, da ne posustajem, niti odustajem. Da trpim targetiranja, podmetanja, svesno gubim godinu i možda dve i da se nadam i verujem u ideale. Ma koliko bila sa nekog iskustvenog ugla potpuno tačna ona naroda: „Za ideale ginu budale“, prosto im zavidim na idealima. Mnogo smo se predali stijihiji i nekom čudu o kojem sanjamo i tako tavorili. I
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — prokupljepres.rs
Izvor :