„…nereformisana Agencija za nacionalnu bezbjednost…je decenijama služila kao posluga jednoj od najorganizovanijih kriminalnih grupa u Evropi…“ (Portal IN4S, 30.septembar 2022.)
„…moć (policije) proizilazi iz zakona, a ne iz samovolje.“ (Robert Pil (Robert Peel), 1788-1850, britanski političar i državnik; predsjednik Vlade)
„Policija mora biti zakonski ograničena, jer samo tako može biti u službi slobode, a ne protiv nje.“
(Sandro Pertini, 1896-1990, italijanski političar i državnik; predsjednik Republike Italije)
„Policija mora biti podložna zakonu, jer bez toga ona postaje sila protiv građana, a ne njihova zaštita.“
(Hose Muhika (José Mujica), 1935-2025, urugvajski gerilac, političar i državnik; predsjednik Republike Urugvaj)
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za državnu bezbjednost Vukašin Maraš je, u aprilu 1996.godine, formirao posebno odjeljenje Službe državne bezbjednosti (SDB) za posebne namjene – Sedmu upravu, koja je postojala je sve do 2005.godine.

Prof. dr Vojo Laković, nekadašnji šef barske policije, bivši savjetnik premijera Spajića za bezbjednost, policijski i carinski funkcioner, u emisiji „Kontroverza“ Mladena Stojovića, koja je emitovana 26.marta 2026.godine na RTV Podgorica, otkrio je imena pripadnika Sedme uprave: „Zoran Lazović, Duško Golubović…Predrag Šuković…Ivan Delić…Damir Mandić, Almir Mandić, Mile Luković Kum, Dušan Spasojević Šiptar, Ljubiša Buha Čume, Muša Osmanagić, Vuk Vulević…“
Znači, pripadnici te uprave su bili i „elitni“ crnogorski kriminalci, kao i članovi „zemunskog“ i „surčinskog“ klana?! Zato su osnovani javno iznošeni navodi o njenoj povezanosti sa brojnim državnim terorističkim aktima, odnosno u nerazjašnjenim likvidacijama u Crnoj Gori, Srbiji i na „zapadnom“ Balkanu. Kriminalci su, čak, imali i službene legitimacije tajne i javne policije?! Služba državne bezbjednosti (SDB), odnosno Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) bila je logistika organizovanog kriminala.
Drugim riječima, postojala je narkomafijaška vlast Mila Đukanovića, odnosno sprega organizovanog kriminala i pojedinih pripadnika policije (tajne i javne), tužilaštva i sudstva.
SDB je, krajem 1990-tih i 2000-tih, kontrolisala puteve šverca cigareta, kao državnog posla, i direktno je sarađivala sa domaćim kriminalnim grupama i italijanskom mafijom. Štitila je domaće podzemne strukture, prikrivala njihove ilegalne aktivnosti i koristila ih za skladištenje, transport i distribuciju cigareta. Zahvaljujući vezama sa SDB-om, kriminalci su imali i zaštitu od krivičnog gonjenja. Italijanske mafijaške organizacije su bile glavni kupci i distributeri cigareta iz Crne Gore.
Tužilaštvo u Bariju je krajem 1990-tih sprovodilo istragu protiv crnogorskih funkcionera, uključujući i Mila Đukanovića i njemu bliskih osoba, zbog povezanosti sa italijanskom mafijom u poslovima šverca cigareta. Međutim, vlasti SAD su prinudile italijanske pravosudne vlasti da „žmure“, odnosno nijesu dozvolile donošenje osuđujućih presuda protiv njih.
Prema izvještajima Evropske službe za suzbijanje prevara (korupcije i drugih nezakonitosti) (Office Européen de Lutte Anti – Fraude – OLAF-a) Crna Gora je 2023.godine. godine bila treća u svijetu po zaplijenjenim ilegalnim cigaretama na granicama Evropske unije (EU). To pokazuje da šverc, ni do dan danas, nije iskorijenjen, već se nastavlja istim kanalima?!
U javnost su iznošeni i činjenično utemeljeni podaci da je SDB, odnosno ANB (u daljem tekstu: Služba) bila povezana sa domaćim kriminalnim grupama i u švercu droge kroz Crnu Goru, u saradnji sa tzv. kavačkim i škaljarskim klanovima. Transkripti sa aplikacije Sky, koje je dostavio Europol, pokazuju da su pojedini pripadnici crnogorske tajne i javne policije bili u komunikaciji sa kriminalcima, pružali im informacije i zaštitu, te uticali na tužilaštvo i (javnu) policiju da prikrivaju dokaze o švercu.
Činjenica je da su pojedini pripadnici i tajne i javne policije, ovakvim aktivnostima, stekli veliko bogatstvo u novcu i nekretninama.
Služba (odnosno njeni rukovodioci i službenici) decenijama nije postupala u skladu sa ustavnom i zakonskom nadležnošću da štiti Ustavom utvrđeni poredak i bezbjednosne interese Crne gore, kao i Ustavom zajemčena ljudska prava i slobode, već je bila politička tajna policija DPS-a, njenih satelita, kao i stranih tajnih službi (prije svega, CIA-e).
Mediji su godinama obavještavali javnost o nezakonitoj primjeni mjera nadzora (praćenju i prisluškivanju građana) bez sudskog odobrenja, uglavnom političkih protivnika Mila Đukanovića, kao šefa vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) i višegodišnjeg predsjednika i premijera.

U svakom demokratskom društvu (državi) u kome se poštuje princip vladavine prava mjere tajnog nadzora predstavljaju zakonsko ograničenje međunarodnim ugovorima i Ustavom zagarantovanih sloboda i prava građana (pravo na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti; pravo na privatnost; pravo na tajnost pisama, telefonskih razgovora i sredstava opštenja; pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja i dr.). Ova prava se mogu privremeno zakonski ograničiti samo na osnovu odluka suda radi vođenja krivičnog postupka, iz razloga bezbjednosti Crne Gore, ili radi sprečavanja širenja zaraznih bolesti.
Međutim, brojne su mogućnosti zloupotrebe određivanja i primjene ovih mjera, u cilju pretvaranja društva (države) u Svevideće Oko i Svečujno Uvo, kao oblika i načina sveopšte kontrole građana.
Takođe, postoje činjenično utemeljeni razlozi za sumnju da su, protivno, Ustavu i zakonu, prikupljani i korišćeni podaci o licima (politički dosijei). Drugim riječima, umjesto zaštite sloboda i prava građana, Služba je postala faktor ugrožavanja njihove bezbjednosti i prava na privatnost.
Mediji su iznosili i podatke o nezakonitom „druženju“ rukovodilaca i/ili službenika Službe sa pripadnicima podzemlja, te o uništavanju službene dokumentacije, kako bi se prikrile nezakonitosti i zloupotrebe. Odmah nakon parlamentarnih izbora, 2020.godine, veliki dio arhive Službe je uništen.
Ovim je počinjeno krivično djelo, iz člana 414 (Falsifikovanje službene isprave) stav 2 Krivičnog zakonika (KZ) Crne Gore, kojim je propisano da će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina kazniti službeno lice koje službenu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neupotrebljivom.
Neophodno je krivično – pravno rasvijetliti, javno iznošenu, spornu Đukanovićevu ulogu u više državnih terorističkih akata (nerasvijetljenih ubistava) u Crnoj Gori, Srbiji i šire na „zapadnom Balkanu“, vezanim za šverc cigareta. Službenik Uprave policije Vladan Pavićević javno je objavio organizacionu šemu ubistva iskrenog patriote i poštovaoca principa vladavine prava Duška Jovanovića. Na vrhu te šeme se nalaze inicijali A.Đ. i M.Đ. i lako je prepoznati na koga se odnose.

U toku su krivični postupci protiv visokih državnih funkcionera (predsjednice Vrhovnog suda, glavnog specijalnog državnog tužioca, direktora i zamjenika direktora Uprave policije…), koji su optuženi i za stvaranje kriminalnih organizacija ili za pripadništvo takvim organizacijama. Specijalno tužilaštvo je čak, u svojim optužnicama, izrazilo osnovanu sumnju da su glavni specijalni državni tužilac i zamjenik direktora Uprave policije bili povezani sa kavačkim klanom?!
I to ukazuje na spregu Đukanovićeve vlasti i organizovanog kriminala, odnosno na crnogorsku državnu mafijašku hobotnicu! Jer, svi „partneri“ mafije su postavljani ili imenovani od strane DPS-a, kao vladajuće partije, i uz saglasnost šefa Mila Đukanovića! To dokazuje i da je DPS bilo političko krilo organizovanog kriminala!
Bivši šef ANB-a Dejan Peruničić osuđen je, prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici, na pet godina zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja, jer je naređivao nezakonita prisluškivanja, od kraja 2019. do izbora 30.avgusta 2020.godine.
Dugogodišnji visoki operativac Službe Zoran Lazović optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) tereti se za stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja i produženo krivično djelo pranja novca… U optužnici se navodi da je zajedno sa bivšim glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem i drugim osobama stvorio kriminalnu organizaciju sa ciljem da se obezbijedi i zaštita pripadnika kavačkog klana, te da se utiče na tužilaštvo u policiju kako bi se ovoj kriminalnoj strukturi omogućilo nesmetano djelovanje.
Dugogodišnji pripadnik Službe Duško Golubović je uhapšen u maju 2025.godine po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Protiv njega je podignuta optužnica za stvaranje kriminalne organizacije za šverc cigareta i pranje novca. Prema optužnici, država je time oštećena za više od 18 miliona evra.
U našem društvu tajna policija je tradicionalno, u cilju sijanja straha kao suštinske karakteristike totalitarne vlasti, uvijek bila političko – ideološki instrument (nekad komunističke, a danas preobučene, neoliberalne = antisrpske „duboke države“) za zastrašivanje, ucjenjivanje, sprečavanje kandidovanja i uklanjanje političkih protivnika (po pravilu, Srba patriota), koji su zbog slobodoumnosti i drugačijih stavova neosnovano proglašavani unutrašnjim (narodnim) i državnim neprijateljima.
Rukovodeći kadrovi, i u tajnoj i u javnoj policiji, postavljani su po političko – ideološkim kriterijumima podobnosti, odnosno lojalnosti, a ne po stručno – profesionalnim kvalitetima. Zato je suštinska depolitizacija i reforma Službe neophodan i nužan korak koji vodi ka istinskoj demokratizaciji društva.
Neprekidni lanac OZNA – UDBA – SDB – ANB, bio je i jeste sredstvo antisrpske „duboke države“, odnosno nekad komunističke, a danas neoliberalne strukture vaninstitucionalne moći koja je kontrolisala, ali i dalje kontroliše najvažnije državne institucije i presudno utiče na unutrašnju i spoljnu državnu politiku. Ta mreža moći iza i izvan formalnih institucija kreira kadrove Službe, sudije i tužioce, te uređivačku politiku europejskih medija i ima nesmetani pristup tajnim podacima iz dosijea građana.
Dokaz za navedeno je i kontinuirano i nekažnjavano isticanje simbola države Albanije i terorističke tzv. Oslobodilačke vojske Kosova (UČK). Na drugoj strani, crnogorska policija i pravosudni organi su, po receptu komunističke ideologije, i dalje vrlo revnosni u procesuiranju građana koji nose ili ističu simbole istorijske srpske Crne Gore, ili koji pjevaju guslarske pjesme.
Zato je neophodno da Skupština, koja je nadležna za vršenje nadzora nad bezbjednosnim službama (član 81 stav 1 tačka 10 Ustava) neodložno formira ekspertsku grupu, sastavljenu od pravnih i bezbjednosnih stručnjaka, sa ovlašćenjima da detaljno ispita zakonitost rada Službe, te predloži načelni sadržaj Zakona o ukidanju ANB i formiranju tajne policije pod novim imenom. Tim zakonom bi trebalo ustanoviti djelotvorniju parlamentarnu i Vladinu kontrolu nad njom.
ANB je pravni sledbenik SDB, jer je Zakonom o ANB iz 2005.godine, preuzela službenike, kao i „službene prostorije, predmete, arhivu, opremu, sredstva za rad i druga sredstva koja je…koristila Služba državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova“.
Grupa bi trebalo da dobije ovlašćenja za sistemsku provjeru biografija zaposlenih, zakonitosti zapošljavanja i za pregled dosiea građana, te da ispita ko je odgovoran za uništavanje dokumentacije Službe.
Članom 18 Zakona o ANB preširoko je normirano diskreciono pravo Agencije da ne postupi po zahtjevu građanina za dobijanje obavještenja da li se o njemu vodi (politički) dosije i za uvid u dosije. Zato je neophodno novu Službu zakonski obavezati na dužnost donošenja obrazloženog rešenja o odbijanju zahtjeva građanina, te propisati da je takvo rešenje podložno sudskoj kontroli zakonitosti u upravnom sporu.
Građani imaju pravo na pravni lijek i sudsku kontrolu obrazloženog odbijajućeg rešenja. Predloženo zakononormiranje se temelji na Ustavu Crne Gore, preciznije na čl. 19 (Zaštita) – „Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava i sloboda.“ i čl. 20 (Pravni lijek) – „Svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu.“
I u uporednom pravu obavezno je da odbijanje opisanog zahtjeva bude pismeno i obrazloženo, čak i kada se nadležni državni organ poziva na razloge „nacionalne bezbjednosti“. Takođe, građanin ima mogućnost osporavanja rešenja o odbijanju zahtjeva.
Zakonom je neophodno propisati i da je Agencija dužna da Upravnom sudu, povodom konkretnog upravnog spora, dostavi sve podatke o razlozima odbijanja zahtjeva građanina, uz obavezu sudija na poštovanje tajnosti. To bi pomoglo da Sud donosi činjenično i pravno utemeljene presude, te da se, na taj način, efikasnije zaštite Ustavom zagarantovana prava i slobode građana.
Izvještaj ekspertske grupe trebalo bi da posluži i za pooštravanje krivične odgovornosti pripadnika nove tajne policije, kao i za podnošenje krivičnih prijava protiv, penzionisanih i aktivnih, rukovodilaca i službenika Službe, čijim su nezakonitim postupanjem ostvareni elementi bića krivičnih djela.
Time bi se stvorili preduslovi da nova crnogorska tajna policija vrši svoju funkciju kao državni, a ne partijsko – politički organ.
Milan Gajović, Podgorica
