Prošlog meseca su i Donald Tramp (13–15. maj) i Vladimir Putin (19–20. maj) imali visoko medijski propraćene posete Kini. Značajno je da je sličnu posetu (24–28. maj) imao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se vratio u Beograd sa paketom potpisanih sporazuma i zlatnom Medaljom prijateljstva.
Zbližavanje Beograda i Pekinga i brzi rast kineskih investicija na Balkanu dodatno naglašavaju granice ruskog uticaja u Srbiji, posebno jer saradnja sa Moskvom postaje sve toksičnija.
Neutralniji Peking, koji ne zahteva od Srbije da odustane od evropskih integracija kako bi ostvario svoje ciljeve u regionu, lako preuzima ulogu koju je Rusija ranije imala kao ključni istočni partner Srbije, piše ruski Insajder.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić navodno je 25. maja pustio suzu dok mu je kineski lider Si Đinping uručivao zlatnu Medalju prijateljstva, najviše kinesko priznanje za strane državljane, koje se dodeljuje za izuzetan doprinos modernizaciji Kine, razvoju odnosa sa drugim zemljama i jačanju svetskog mira.
Vladimir Putin bio je prvi dobitnik ovog priznanja, a od njegove ceremonije dodele 2018. godine samo još 14 osoba ga je dobilo. U Evropi, jedini drugi nosilac ovog kineskog ordena je bivši premijer Francuske Žan-Pjer Rafaren.
Sudeći po brojnim zajedničkim projektima sa kineskim kapitalom u Srbiji, Vučićev zadatak je da pomogne Pekingu da otvori „prozor u Evropu“. Njegov srdačan prijem kod Sija ukazuje da tu ulogu obavlja prilično uspešno.
Srbija je među glavnim evropskim partnerima Kine u okviru inicijative „Pojas i put“ kojom Peking širi kontrolu nad morskim i kopnenim rutama u Aziji, Africi i Evropi.
U međuvremenu, posmatrači u Pekingu su primetili da Vučić deluje izuzetno samouvereno, pokazujući nezavisnost u izboru spoljnopolitičkih partnera.
Glavni događaj njegove političke karijere
Poslednjih godina Kina je istisnula dugogodišnje ekonomske partnere Beograda, približavajući se Nemačkoj, koja i dalje zauzima vodeće mesto. Prema srpskim podacima, ukupna trgovina sa Kinom porasla je 6,7 puta od 2012. do 2025. godine dok je izvoz Srbije u Kinu porastao čak 333 puta. U dolarima, bilateralna trgovina u 2025. dostigla je 9,36 milijardi dolara dok je izvoz Srbije iznosio samo 2,1 milijardu dolara.
Saradnja sada obuhvata sve više oblasti, uključujući i vojnu tehnologiju. Zapravo, Srbija je jedina evropska zemlja koja trenutno kupuje oružje od Kine. Prema medijskim izveštajima, srpska odbrambena industrija uvezla je robu iz Kine u vrednosti od 240 miliona evra tokom 2024. i 2025. godine, a prošle godine vojske dve zemlje održale su i prve zajedničke vežbe – u severnoj kineskoj provinciji Hebei.
Vučić opisuje saradnju svoje zemlje sa Kinom kao „čelično čvrstu“ i svoju majsku posetu Pekingu naziva „najvažnijom“ u svojoj političkoj karijeri. Kinesko rukovodstvo tu posetu je ocenilo kao „istorijsku“. Najavljeno je više od 30 sporazuma, namenjenih pomoći Srbiji da privuče nove višemilionske investicije.
Četiri stuba
Spoljna politika Srbije i dalje počiva na četiri stuba – Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Kini i Evropskoj uniji, pri čemu članstvo u EU ostaje ključni strateški cilj.
Poslednjih godina Srbija mora stalno da balansira između partnera, štiteći se od negativnih posledica rata u Ukrajini, dok istovremeno unapređuje sopstvene interese. Od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, proces integracije Srbije u EU je usporen, uglavnom zbog odbijanja Aleksandra Vučića da se pridruži zapadnim sankcijama.
Zaista, sukob Kremlja sa Zapadom stvorio je mnoge probleme za Beograd. Srbija kupuje ruski gas, ali su joj takođe potrebni finansijska podrška, investicije i bezbednosne garancije za Srbe koji i dalje žive na Kosovu.
Rešavanje tih pitanja zavisi pre svega od Vašingtona i Evropske unije, koji nisu zadovoljni nejasnim vezama Beograda sa Moskvom i prekomernom energetskom zavisnošću od Rusije.
U takvim okolnostima, odnos Srbije sa Kinom postao je izvor stabilnosti, a neki ga čak nazivaju i „bezbednom lukom“. Ipak, zapadni partneri Beograda nisu zadovoljni kineskim širenjem na Balkanu, posebno kada je reč o korupciji, korišćenju prinudnog rada i zagađenju životne sredine.
NASTAVITE SA ČITANJEM OVDE