Fudbalska selekcija Irana je u nedelju, 21. juna, protiv Belgijanaca izašla na teren kao autsajder. Protivnik je na papiru bio mnogo jači, američki vizni tretman je otežao „gepardima“ da utakmicu pripreme, a podrška dijaspore sa tribina i jeste i nije pomagala timu. Deo iranskih navijača je zviždao himni i vitlao zastavama svrgnute dinastije Pahlavija, i time činio interakciju igrača i publike pomalo nezgodnom. Na travi se isprva činilo da sve ide po scenariju. Belgijanci su bombardovali iz svih pozicija, Iranci su se branili, ali kako je utakmica odmicala, postajalo je sve jasnije da „gepardima“ odbrana dobro ide, a pride su umeli i da opasno škljocnu čeljustima u napadu. Završilo se remijem, koji je Iran sasvim zaslužio.
Kako je Irancima u nedelju išlo na Svetskom prvenstvu, tako im je mesecima išlo i u regionalnom ratu, koji je privremeno okončan nekoliko dana pre utakmice u Inglvudu. Američko-izraelska koalicija na papiru je bila mnogo jača, vašingtonske i druge međunarodne sankcije otežale su Irancima da se za rat pripreme, a svetska publika i jeste i nije bila od pomoći – mahom je mislila da je taj rat loša ideja i mahom ništa nije učinila tim povodom. Koalicija je bombardovala (skoro) svime što ima, ali kako je rat odmicao, postajalo je sve jasnije da je teheranska odbrana čvršća no što se u Vašingtonu i Tel Avivu mislilo, a škljocanje iranskih čeljusti čuo je i video ceo region. I to se nadmetanje za sada završilo remijem; diplomatskim remijem koji je za SAD i Izrael mnogo grdniji nego što je onaj fudbalski za Belgiju.
Od bezuslovne predaje do zdravog razuma
Memorandum o razumevanju, koji treba da bude odskočna daska za trajni mirovni sporazum Vašingtona i Teherana, objavljen je u sredu, 17. juna, i na prvi pogled izaziva nevericu. Američki i inostrani stručnjaci danima ponavljaju frazu „Iran je dobio sve, a nije dao ništa“. Naravno, oko te opaske odmah treba postaviti debelu ogradu. Uzimajući u obzir da je Amerika to što jeste i da je pogotovo Donald Tramp to što jeste, Memorandum je i dalje samo papir koji se može pocepati. Međutim, njegovih četrnaest tačaka zapravo ne izgleda samo kao remi, već – ako se uzme u obzir celokupan kontekst – i kao senzacionalan poraz Sjedinjenih Američkih Država. Bret Makgerk, diplomata visokog ranga i pod mlađim Bušom i pod Obamom i pod Trampom i pod Bajdenom, zapisao je sledeće za Si-En-En.
„Ranije sam vodio teške pregovore sa Iranom. Ovaj dokument Irancima obezbeđuje mnogo toga što su u prošlosti zahtevali, a retko su dobijali. Tramp je izgleda odlučio da je dogovor, bilo kakav dogovor, bolji od zaglavljenosti. Teheran je praktično uzeo Ormuski moreuz kao taoca i zahtevao da SAD plate otkup. I čini se da mu je taktika uspela. Suština Memoranduma je u tome da Iran odmah dobija svašta, uključujući tu i desetine milijardi dolara, samo zato da ne bi pucao po brodovima u Ormuskom moreuzu.“
„Sjedinjene Američke Države i Islamska Republika Iran obavezuju se na međusobno poštovanje suvereniteta i na to da će se uzdržati od mešanja u unutrašnje poslove druge potpisnice“ – druga tačka Memoranduma
Dokument koji je Tramp potpisao, treba uporediti sa ratnim ciljevima koje je u ovom ili onom trenutku rata proklamovao. Prvog dana rata, 28. februara, predsednik SAD je poručivao Irancima da će moći da sruše režim čim američki eksploziv obavi svoje. Nekoliko dana kasnije zagrmeo je da neće biti nikakvih pregovora, već samo bezuslovne predaje Teherana. Danas u drugoj tački Memoranduma stoji:
„Sjedinjene Američke Države i Islamska Republika Iran obavezuju se na međusobno poštovanje suvereniteta i na to da će se uzdržati od mešanja u unutrašnje poslove druge potpisnice.“
Svakako, to što je obećanje zapisano, ne znači i da će biti ispunjeno. Neprijateljstvo prema Iranu aksiom je američke spoljne politike od Islamske revolucije 1979. i tu se ništa neće promeniti. No svejedno, razlika između najavljenog i obavljenog takva je da je Tramp u sredu, 17. juna, pokušao da uveri Ameriku kako smena režima uopšte nije bila cilj njegove bliskoistočne avanture. U redu, šta je onda bio cilj? Prvog dana rata predsednik SAD je obećao da će iranska raketna industrija biti „srušena do temelja“ i „totalno uništena“. Četiri meseca kasnije, u Memorandumu nema nijedne reči o iranskim raketama.
NASTAVITE SA ČITANJEM NA— radar.nova.rs