Glumac Vučić Perović, ovogodišnji dobitnik Zlatne arene za najbolju mušku ulogu za ostvarenje u filmu „Oče naš“, nije želeo da komentariše to što njegova matična kuća, Narodno pozorište u Beogradu, nije objavila vest o ovom velikom priznanju. U kratkoj izjavi za Danas rekao je tek da „taj gest sam po sebi dovoljno govori“
Perović je inače sveden u javnim nastupima, zrači skromnošću i razgovor gotovo uvek nenametljivo vraća glumi, svom pozivu, kako voli da kaže, svojevrsnoj misiji, kako u umetnosti, tako i u društvenom angažmanu.
Fakultet dramskih umetnosti upisao je iz prvog pokušaja i diplomirao u klasi Dragana Petrovića Peleta. Pre toga završio je Srednju pomorsku školu i Fakultet za menadžment u pomorstvu. Danas kaže da bi kao mornar verovatno bio nesrećan, dok glumu doživljava kao „sigurnu luku na otvorenom moru punom izazova“.
Govoreći o svojim počecima, isticao je da su njegov odnos prema glumi oblikovali majka i rodni Kotor. Kao dečak s velikim uzbuđenjem iščekivao je Festival pozorišta za decu, koji je za njega predstavljao mesto susreta s predstavama i glumcima iz različitih pozorišta.
Još na početku karijere prepoznat je kao izuzetno talentovan glumac, dok ga je šira publika upoznala kroz uloge u serijama „Sinđelići“, „Žigosani u reketu“, „Vojna akademija“ i drugim televizijskim projektima. U filmu je ostvario zapažene uloge u ostvarenjima „Branio sam Mladu Bosnu“, „Rekvijem za gospođu J“, „Heroji Halijarda“, „Majka Mara“, a uloga Dejana u filmu „Oče naš“ donela mu je Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu.
Obrazlažući odluku, žiri je naveo da je Perović ostvario „izuzetnu, slojevitu i fizički transformativnu interpretaciju ličnog puta jednog zavisnika, ostvarenu izuzetnom glumačkom snagom i upečatljivom autentičnošću“.
U pozorištu je ostvario niz značajnih uloga, od klasika poput „Magbeta“, „Rata i mira“ i „Ribarskih svađa“, do savremenih komada, među kojima je i „Naš razred“. Za ulogu u toj predstavi dobio je Nagradu stručnog žirija za najboljeg glumca na 15. Međunarodnom festivalu glumca „Zaplet“ u Banjaluci.
Ne mistifikuje svoju profesiju. Govorio je da je, radeći sa iskusnijim kolegama, više voleo da sluša i posmatra nego da govori, smatrajući da se od najboljih najviše uči. Veruje i da glumac nikada ne sme da izda velike pisce, jer upravo kroz tu odanost postaje bolji čovek.
Jednim od najvažnijih trenutaka u životu smatrao je prijem u stalni angažman Narodnog pozorišta u Beogradu. Rođen je 1989. godine u Kotoru, a od 2011. godine živi i radi u Beogradu.
U slobodno vreme najviše voli plivanje.