Dok se rat u Ukrajini nastavlja, a odnosi Rusije i Zapada ostaju na najnižoj tački u poslednjih nekoliko decenija, sve češće se postavlja pitanje da li Zapad pogrešno tumači poteze Moskve ili Rusija koristi nerazumevanje svojih namera kao opravdanje za sopstvenu politiku. O uzrocima tog jaza i mogućim posledicama za Insajder je govorio politikolog Aleksandar Đokić.
Đokić objašnjava da relativno normalan život u ruskim gradovima ne znači nužno stabilnost sistema, već sposobnost države da ublaži posledice rata. Navodi da ukrajinski napadi na velike lance snabdevanja i skladišta, kao i na naftne rafinerije, počinju da utiču na svakodnevnu ekonomsku aktivnost i šalju poruku da ni civilna infrastruktura nije potpuno zaštićena.
“Te poteškoće se prevashodno vide, osećaju na koži ljudi koji nisu u samom centru. Ja kažem, tako je to bilo u Rusiji organizovano vekovima. Ako je centar bio u Peterburgu, onda je bio Peterburg. Mislim i revolucija i sve kad je bilo, onda se manje više sve se odvijalo u tom mikrokosmosu Peterburga, pa se onda tek širilo kada je, kada se zaista izađe sve ispod kontrole, onda se širilo vana. Sovjeti su to razumeli da uvek centar treba da bude obezbeđen i da tu treba najveću.Na neki način opskrbiti taj centar, a s druge strane držati neku vrstu represije nad centrom da se tu ništa ne dešava, a onda spolja, i to je, napraviti taj mehur stabilnosti, razvoja, sreće i harmonije”, kaže Đokić.
On kaže da globalna ekonomija uvek reaguje na velike rizike, jer poremećaji usporavaju rast i podižu cene, ali dodaje da se vremenom dolazi do prilagođavanja. Navodi da je rat u Ukrajini doveo do promene lanaca snabdevanja i pronalaženja novih načina za dolazak do resursa, i ističe da je Moskva svesno prihvatila rizik verujući da može politički da izdrži posledice.
“Bila je na početku neka vrsta panike u smislu, smrzavaćemo se, neće biti gasa i tako dalje, ali mi vidimo da uvek se nađe rešenje, samo se podignu cene, samo je veći trošak i veći su izdaci i smanjuje se ekonomski rast ili tako nešto. Postoji velika averzija prema riziku, ali kada se desi tako neka katastrofalna situacija, svejedno se nađe rešenje. A ovi ratovi na Bliskom istoku su ustvari svežiji, aktuelniji.Tu već nije toliko ustaljeno da sada možemo svi da se naviknemo i da kažemo ti prolazi ne funkcionišu”, dodaje Đokić.
Na pitanje da li samo Moskva odlučuje o trajanju sukoba i koliko su Rusija i Ukrajina blizu iscrpljivanja resursa, Đokić kaže da nijedna strana još nije došla do te tačke. Ističe da Rusija u velikoj meri zavisi od partnera, poput Kine, dok Ukrajina dobija podršku zapadnih zemalja, ali bez direktnog slanja trupa. Dodaje se da obe strane i dalje imaju kapacitete za nastavak borbi, ali da istovremeno nema značajnijih pomaka na frontu.
“Ni sa jedne, ni sa druge strane ima nekih naznaka. Imamo spekulacije da će Rusija sprovesti neki novi talas mobilizacije posle ovih dumskih izbora koji su u septembru. Niko ne očekuje neku totalnu mobilizaciju, već možda još jedan talas kao onaj što je bio u septembru prve ratne godine kada je bio ovaj veliki isto emigrantski talas iz Moskve, tako da možda će opet biti još jedan. Ima i smisla u tome da ako oni žele da ubace još više resursa, barem da bi završili tu operaciju u Donbasu, recimo, jer ovim tempom svakako bi im trebalo još nekoliko godina”, navodi Aleksandar Đokić.
Na tvrdnje da su Moskva i Kremlj isključeni iz razgovora o okončanju sukoba, odgovara da to nije sasvim tačno, jer kontakti nisu prekinuti. Navodi da su evropski i američki lideri, uključujući Emanuela Makrona i Donalda Trampa, u više navrata pokušavali da uspostave komunikaciju sa Vladimirom Putinom, i dodaje da je predstavljanje situacije kao potpunog prekida odnosa sa Moskvom previše jednostrano.
“Kušner i Vitkof su bili više puta u Moskvi, nisu nijedanput bili u Kijevu. Oni stalno vrše neku tu vrstu šatl diplomatije. Moskva im je rekla da ona hoće, recimo, da se ukrajinska vojska povuče iz Donbasa i da onda nastupi neko primirje, što je, mislim, neizvodivo u okviru rata, da sad neko napusti svoje položaje, ode na drugi bez ikakvih zaista garancija da će opet kroz, ne znam, par meseci ili godina neće nastaviti rat tu gde je zaustavljen”, kaže Đokić.
Govoreći o mogućnosti završetka rata, kaže da vojna dejstva na istoku Ukrajine nisu potpuno prestajala ni nakon 2014. godine, iako su intenzitet i broj žrtava bili znatno manji nego posle početka pune invazije 2022. godine. Dodaje da ukrajinsko rukovodstvo razume da trenutno nema mogućnost da vojnim putem povrati izgubljene teritorije, ali da ne želi pravno da ih se odrekne. Kao mogući scenario pominje se zamrzavanje sukoba duž postojeće linije fronta, što Rusija za sada ne prihvata, jer traži dodatne teritorijalne ustupke.
Na pitanje koliko bi brzo nakon eventualnog sporazuma ruski sportisti mogli ponovo da nastupaju pod ruskom zastavom, navodi se da se određeni procesi već odvijaju u pojedinim oblastima života. Dodaje se da globalne institucije često donose odluke nezavisno od političkih pritisaka, pa se povratak Rusije u neke međunarodne tokove već delimično može videti, poput učešća na kulturnim događajima.
“Rusija nikad nije, to je suština, nikad nije bila stavljena prosto u takvu poziciju, naročito pre 2022. godine. Ona je opet imala trgovinu sa Zapadom. Te sankcije koje su uvedene bile posle 2014. su bile, pa više na neki način formalne. Nisu zaista toliko ni naškodile ni Rusiji ni Evropi. To jest, Rusija nije bila satirana u ćošak”, zaključuje politikolog Aleksandar Đokić.