Novi pakt Evropske unije o migracijama i azilu dodatno je snizio nivo zaštite izbeglica i migranata, ubrzao postupke azila i otvorio prostor za njihovo premeštanje van granica Unije, ocenio je pravnik za ljudska prava Nikola Kovačević u emisiji 3D Insajder televizije. On je upozorio da bi zemlje Zapadnog Balkana mogle da postanu centri za obradu zahteva za azil ili da budu proglašavane „sigurnim trećim zemljama“, dok Evropa istovremeno pooštrava granice i oslanja se na radnike iz siromašnijih delova sveta.
Kovačević je ocenio da događaji u španskim enklavama Seuti i Melilji ne predstavljaju novost, već posledicu evropske migracione politike koja se godinama zasniva na zatvaranju granica.
„Na afričkom kontinentu postoje desetine i stotine hiljada, pa i milioni mladih ljudi sa različitim životnim potrebama. Neki nemaju pristup najosnovnijim uslugama, dok drugi beže od progona i nasilja opštih razmera. Njihovi očajnički pokušaji da uđu na teritoriju Evropske unije pokazuju da su spremni da rizikuju život kako bi se domogli onoga što mi na evropskom kontinentu često uzimamo zdravo za gotovo“, rekao je Kovačević.
Prema njegovoj oceni, takva kretanja ne mogu se posmatrati odvojeno od neravnomerne raspodele bogatstva i resursa.
„Govorimo o tome da se Evropa zatvara, iako je najmanji i najbogatiji kontinent. Afrika ima ogromne resurse i mnogo plodnog zemljišta, a ipak je najsiromašnija. Uzroci toga često se mogu pronaći upravo u razvijenijim zemljama zapadnog sveta, koje, iako su u manjini, kontrolišu veliki deo resursa na drugim kontinentima“, naveo je on.
Pritvor na granici i ubrzani postupci azila
Kovačević je objasnio da novi evropski pakt pokušava da postupke azila izmesti na spoljne granice EU ili u države van Unije. Kao najbliži primer tog modela naveo je sporazum Italije i Albanije, prema kojem bi se zahtevi za azil obrađivali izvan teritorije Unije.
„Ideja je da se pitanje azila i migracija što više skloni na rubove Evropske unije ili eksternalizuje. Predviđa se automatski pritvor na granici, ali i sporazumi sa zemljama koje su spremne da, verovatno za novac ili druge političke interese, otvore kampove. Tek nakon ubrzanih i površnijih procedura nekim ljudima bilo bi omogućeno da nastave dalje“, kazao je Kovačević.
Takav sistem, smatra on, teško može da funkcioniše tokom većih migracionih priliva jer zahteva skupu infrastrukturu i dovoljan broj obučenih ljudi. Zbog toga očekuje da će pojedine države nastaviti sa neformalnim i kolektivnim vraćanjem migranata, poznatim kao „pushback“.
„Pakt je intervjue i postupke azila, koji su trajali mesecima, sveo na nekoliko nedelja. Time je dodatno otežan pristup pravnoj pomoći ljudima koji ne poznaju pravo i kojima je potrebna pomoć da objasne zašto su napustili zemlju. Takva brzina čak i najkompetentnijim službenicima otežava da uđu u dubinu nečije priče i procene da li toj osobi preti opasnost ako bude vraćena“, upozorio je Kovačević.
On je dodao da međunarodno pravo ne dozvoljava automatsko pritvaranje samo na osnovu toga što je neko stigao na granicu i zatražio zaštitu.
„U propisima možete pronaći veliki broj odredaba o ljudskim pravima, ali se postavlja pitanje kako ih primeniti u tako kratkom roku i u sistemu koji automatski pribegava pritvoru. Pretpostavljamo da će posledice pakta po ljudska prava biti prilično negativne, a njegove slabosti će kroz pojedinačne slučajeve ispitivati Evropski sud za ljudska prava i druga nadležna tela“, rekao je on.
NASTAVITE SA ČITANJEM I POGLEDAJTE VIDEO NA— insajder.net