U jeku razgovora o minimalnoj zaradi nameće se pitanje kako pomiriti pristojne zarade i priliv neophodnih stranih investicija. Srbija više nije zemlja jeftine radne snage. Tako kažu zvaničnici. Činjenica je da minimalne zarade rastu iz godine u godinu, a niske zarade koje su pre petnaestak godina bile jedan od glavnih aduta za privlačenje stranih investitora – danas sve manje motiviše strane kompanije da ostanu. I to uprkos značajnim subvencijama koje im država nudi. Mahom odlaze proizvođači poluproizvoda i kompanije kojima je za manje komplikovane delatnosti bila potrebna jeftina radna snaga. One druge – spremne da plate više i ostanu duže, a bave se kompleksnijim delatnostima – traže povoljnije poslovno okruženje i manje rizika.
Delovi za auto-industriju, kablovi, odeća i obuća – to su najvećim delom strane investicije koje su stizale u Srbiju poslednjih petnaest godina. Glavni razlog je ipak bio nizak minimalac koji u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima određuje država.
Minimalac je, pre oko deceniju bio oko četiri puta manji nego danas. Uz tako niske zarade strane firme su privlačile i subvencije države, uz obavezu da određeni broj godina ne otpuštaju radnike i ne menjaju delatnost. Po isteku tih obaveza, više njih je međutim napustilo Srbiju, poput proizvođača odeće i obuće Geoksa i Benetona. Povoljnije okruženje neke od njih potražile su u državama Severne Afrike, gde je minimalna zarada i danas između 130 i 150 evra mesečno.
„Investitori su kao nomadi, oni putuju i stacioniraju se tamo gde su za njih najbolji uslovi poslovanja. Podsetio bih vas da su i u Srbiju došli prvi investitori, upravo iz onih poslova koji su radno najintenzivniji, zato što u određenom trenutku, pre nekih 10, 15, 20 godina, Srbija je bila jako dobro mesto za investiranje, pre svega u odnosu na radnu snagu, kvalitet radne snage, a pre svega i troškove radne snage. Mnogo toga se promenilo u 20 godina“, kaže za Insajder izvršni direktor Saveta stranih investitora Aleksandar Ljubić.
U Srbiji međutim godinama ima i stranih kompanija koje proizvode gotove proizvode i odavde ih izvoze, što poboljšava i izvozni bilans cele zemlje. Primer su farmaceutska, duvanska i auto-industrija. Zahvaljujući složenijim proizvodnim procesima zapošljavaju više inženjera i drugih stručnjaka, pa samim tim nude i bolje zarade. Da bi takvih kompanija bilo više, treba da se promeni mnogo toga u poslovnoj klimi – od jasnije političke, pa i privredne opredeljenosti, preko vladavine prava a, posledično, i zaustavljanja odliva radno sposobnog stanovništva, do mogućnosti lakšeg i bržeg prelaska granica. Sve to bi stvorilo predvidiviju poslovnu klimu, poručuju iz Saveta stranih investitora koji okuplja više renomiranih evropskih kompanija koje proizvode u Srbiji. I to je jedini način da se priliv stranih investicija nastavi, ili poboljša, uprkos sve većim zaradama.
„Država može mnogo toga da učini, pre svega u, da kažemo, u političkoj stabilnosti i u nečemu što svi investitori osećaju i što prvo pitaju: kakva je situacija u društvu, kakva je situacija u privredi. Kada omogućite investitorima da mogu da se razvijaju u određenoj zemlji, pre svega u stabilnom društvu u kome postoji vladavina prava, u kome postoji sudska zaštita, u kome postoji sve ono što čini poslovno okruženje predvidivim i dobrim za investitore, vi ne možete promašiti. Mi danas imamo problem ugroženih lanaca snabdevanja. Kao što znate, redovi su na granicama kilometarski, pogotovo danas, evo sad je leto 2026, dok vi ja pričamo, kolone su kilometarske na granicama. I samim tim, za bilo kakvu složeniju proizvodnju vi imate problem“, zaključuje Ljubić.
Da okrenutost evropskom tržištu ne znači isključivost i zatvaranje prema investitorima iz drugih delova sveta, pokazuju kompanije iz Azije koje gotove proizvode napravljene u Srbiji plasiraju upravo na tržište Evropske unije. Zato bi suzbijanje korupcije, vladavina prava i veća poslovna predvidivost mogli da podstaknu dolazak novih investitora iz različitih delova sveta. Sve to bi nadomestilo odlazak kompanija koje su napuštale Srbijiu čim je država prestala da ih subvencioniše iz budžeta i povećava minimalne zarade.