Šest meseci nakon početka rata SAD i Izraela protiv Irana, administracija Donalda Trampa prešla je sa direktnih vojnih udara na ekonomski pritisak i najavila nove stroge sankcije.
Rat koji je Tramp nazvao „malim izletom“ postao je duboko nepopularan i preti da osujeti njegovo predsedništvo. Iran se nije predao, saobraćaj kroz Ormuski moreuz je i dalje ozbiljno poremećen, a ne postoji jasan put ka okončanju sukoba za koji je Tramp nekada govorio da će biti završen za četiri nedelje.
Sada, očigledno priznajući da dalji vojni udari neće primorati Iran na ustupke, SAD se vraćaju kampanji ekonomskog pritiska u nadi da će dodatno oslabiti iransku vladu.
Tramp je u sredu za Al Džaziru rekao da SAD „postižu veoma veliku pobedu“ dok se rat sa Iranom približava šestomesečnoj oznaci, ali da će se „nastaviti koliko god je potrebno“ i da nema vremenskog okvira za nastavak mirovnih pregovora.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu nedavno je rekao Trampu da diplomatski sporazum sa Iranom „nije moguć“ i nazvao je lidere Islamske Republike „divljacima“.
Državni sekretar Marko Rubio je rekao saveznicima da je malo verovatno da će SAD pokrenuti nove napade „za sada“.
Iranski predsednik Masud Pezeškijan izjavio je da bi trebalo izaći iz stanja “ni rata ni mira”, dok Teheran preti oštrim odgovorom na šire američke sankcije koje ciljaju i strane zemlje u poslovanju sa Iranom.
Kontrola nad plovnim putem i dalje je tačka razdora. I dok Tramp tvrdi da su mine uklonjene i da je moreuz otvoren, saobraćaj se i dalje suočava sa velikim poteškoćama i tenzijama.
Kada je reč o stanju iranske ekonomije, rijal je pao na rekordno nizak nivo, a zemlja trpi visoku inflaciju i pritisak zbog blokade luka i smanjenog izvoza nafte
Šta će se dalje desiti nije jasno, ali, piše Rojters, mnoge verovatne trajne posledice rata – za Sjedinjene Države, Iran i globalnu ekonomiju – već su očigledne.
Tramp plaća političku cenu
Rat je bio nepopularan na početku i postao je još popularniji. Trampov rejting odobravanja je pao sa 40 odsto na 33 odsto od početka sukoba, prema anketama Rojtersa/Ipsosa, jer su rastuće cene gasa potkopale njegovo predizborno obećanje iz 2024. da će smanjiti troškove za Amerikance.
Rat je potresao globalnu ekonomiju, ali manje nego što se strahovalo
Napadi SAD i Izraela izazvali su trenutnu uzbunu jer Ormuski moreuz – koji se sužava na oko 34 km između Irana i Omana – nosi otprilike petinu svetskih zaliha energije.
Prekid je doveo do naglog rasta cena nafte i izazvao strah od globalnog pada. Šteta je bila značajna, ali manje ozbiljna nego što su mnogi ekonomisti prvobitno strahovali.
Međunarodni monetarni fond je dva puta smanjio svoju prognozu globalnog rasta od početka rata i sada očekuje da će svetska ekonomija porasti za tri odsto ove godine, u poređenju sa prognozom od 3,3 odsto u januaru.
Ipak, globalna ekonomija se pokazala otpornijom nego tokom naftnih šokova 1970-ih.
Iran je ranjen, ali ne i poražen
Iranska vojska i ekonomija su pretrpele ozbiljnu štetu, ali Teheran i dalje može da pokreće napade i drži Ormuski moreuz zatvorenim.
U maju je vrhovni komandant američke vojske za Bliski istok, admiral Bred Kuper, rekao Kongresu da su američke snage uništile 161 iranski ratni brod i onesposobile 82 odsto njihovih sistema protivvazdušne odbrane.
Rekao je da iransko ratno vazduhoplovstvo, koje je ranije letelo do 100 naleta dnevno, više ne izvodi misije. Uprkos tome, Iran zadržava dronove i rakete i uspešno je napadao brodove i američke vojne instalacije širom regiona.
Bliski istok je destabilizovan
Rat između SAD i Izraela trebalo je da ukloni Iran kao pretnju Bliskom istoku, ali analitičari kažu da je umesto toga ohrabrio Teheran i učinio region manje bezbednim.
Iranski raketni i dronovi na napade na države Zaliva, saveznice SAD, pogodili su američke vojne i diplomatske objekte i poremetili vazdušni saobraćaj. Iranski napadi na brodove, u kombinaciji sa blokadom Huta usmerenom na saobraćaj povezan sa Saudijskom Arabijom u Crvenom moru, povećali su troškove osiguranja i transporta širom regiona.
Efekat se proteže daleko izvan pojedinačnih napada na brodove, remeteći lance snabdevanja i dodatno povećavajući neizvesnost za ekonomije Zaliva.
Iranu bi moglo trebati duže da proizvede nuklearno oružje
Američki i izraelski napadi tokom ranijeg napada u junu 2025. i u početnoj fazi sadašnjeg rata teško su oštetili tri poznata iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma i lokacije za koje se sumnja da rade na oružju, dok su izraelski napadi ubili vodeće nuklearne naučnike.
Američke obaveštajne procene iz maja procenjuju da je iransko vreme nuklearnog „proboja“ – vreme potrebno za proizvodnju dovoljno fisionog materijala za bombu – do godinu dana, u odnosu na period do šest meseci pre rata.
Vojna spremnost SAD je smanjena
Američka vojska je izgubila dronove i avione, kako zbog iranske vatre, tako i zbog nesreća. U majskom izveštaju Kongresne istraživačke službe navodi se da je 42 američka vojna aviona izgubljeno u sukobu.
Municija je glavna briga. Rojters je izvestio da je vojska iskoristila „gotovo svu“ svoju globalnu zalihu određenih preciznih raketa. Procena Centra za strateške i međunarodne studije navodi da su do jula Sjedinjene Države iskoristile oko 65 odsto svojih presretača Patriot i smanjile svoje zalihe presretača THAAD (Terminalna odbrana na velikim visinama) za najmanje 38 odsto.
Vašington je prebacio borbene avione, ratne brodove i drugu imovinu na Bliski istok iz Evrope i Azije i Pacifika, proširujući raspoređivanje i postavljajući pitanja o spremnosti na drugim mestima.
Oman i novi fokus
Iako su SAD i Izrael brzo uspostavili vazdušnu nadmoć, Iran je nastavio da pokreće napade širom regiona, uključujući napade dronova na brodove koji prolaze kroz Ormuski moreuz.
Dodatne tenzije su izazvale Trampove pretnje Omanu, ali i zastoj u pokušajima da se postigne sporazum o prekidu borbi i ograničavanju uticaja iranskih saveznika na Bliskom istoku.
Iran i Oman su u utorak saopštili da razgovaraju o predlogu za ponovno otvaranje Ormuskog moreuza putem privremene brodske rute, kao i o planu za čišćenje morskih mina, prenosi CBS.
Teheran je, međutim, insistirao da SAD moraju da ukinu svoju pomorsku blokadu i da rat mora da se završi pre nego što brodovima bude dozvoljeno da nastave tranzit vitalnim plovnim putem.
Nakon pola godine rata, piše Oslobođenje, fokus Vašingtona se pomera sa vojnih operacija velikih razmera na ekonomski pritisak i obezbeđivanje ključne pomorske rute koja ima ogroman značaj za svetsko energetsko tržište.