Dostupna 24 sata dnevno, veštačka inteligencija sve češće postaje sagovornik ljudima koji traže odgovore na lične probleme. Nedavno pokrenuta AI platforma koja se predstavlja kao vid podrške u oblasti mentalnog zdravlja otvorila je pitanje gde je granica između automatizovanog razgovora i psihoterapije — i ko snosi odgovornost kada takav sistem pogreši. O granicama i rizicima korišćenja veštačke inteligencije u oblasti mentalnog zdravlja za Insajder govori psihološkinja Milica Stanković.
Psihološkinja Milica Stanković smatra da razgovor sa veštačkom inteligencijom ne treba poistovećivati sa razgovorom između ljudi, a još manje predstavljati kao psihoterapiju.
„To je svakako nekakva simulacija i predstavljati to tako može biti prilično problematično“, kaže ona.
Prema njenim rečima, razlika između razgovora sa stručnim licem i AI sistemom nije samo u načinu na koji se komunikacija odvija, već i u kompetencijama i profesionalnoj odgovornosti.
„U jednom slučaju postoji razgovor koji se vodi između dvoje ljudi, a u drugom slučaju simulacija. Stručno lice ima kompetencije, profesionalnu odgovornost i obavezu da se pridržava zakona i etičkih standarda“, navodi Stanković.
AI ne sagledava celu sliku
Jedna od ključnih razlika, prema njenim rečima, jeste mogućnost stručnog lica da sagleda širi kontekst problema, prikupi relevantne informacije i prepozna nijanse u komunikaciji.
„Terapeut može da uzme jednu holističku sliku, dakle celokupnu sliku o tome šta su problemi. Veštačka inteligencija se, recimo, zakači samo za taj konkretan problem i to produbljuje“, kaže Stanković.
Posebno ističe značaj diferencijalne dijagnostike, jer pojedini slučajevi zahtevaju procenu više stručnjaka.
„Nekad je slučaj toliko složen da je potreban kompletan tim stručnjaka — psiholog, psihijatar, neurolog i tako dalje. U ovom slučaju toga, naravno, nema.“
NASTAVITE SA ČITANJEM NA— insajder.net