Za razliku od Balkana gde politika služi za bogaćenje, u Americi je uglavnom obrnuto – u politiku ulaze već bogati kako bi unapredili svoje interese. Međutim, administracija Donalda Trampa je izuzetak. Ne zato što nema bogatih, već zato što ih ima previše – čak 57 članova aktuelne vlade su ultramilioneri, odnosno vredni više od 100 miliona dolara, a među njima je i osmoro milijardera. To su nalazi novog izveštaja neprofitne organizacije Public Citizen koja se više od pola veka bavi pitanjima zaštite interesa građana.
Za razliku od ranijih administracija, nova američka vlast izdvaja se po dosad nezabeleženom broju izuzetno bogatih ljudi na ključnim državnim funkcijama, objašnjava novinarka Jovana Đurović. Kako kaže, kada se to uporedi sa prethodnim administracijama, brojke su zaista zapanjujuće.
„Recimo, Bajden je u svojoj administraciji imao svega petoro ljudi koji su vredni najmanje 100 miliona dolara. Džordž Buš mlađi je takođe imao petoro, a Obama samo troje. Znači, kad saberemo ova tri Trampova prethodnika, videćemo da su oni zajedno imali četiri puta manje ultra-milionera u vladi nego što Tramp ima u svom drugom mandatu. Ko su ti ljudi? Pa, uglavnom, imena nisu poznata javnosti u Srbiji. Tramp nije na listi. 100 miliona dolara nema ni potpredsednik Džej Di Vens, ni Marko Rubio, državni sekretar, ni, recimo, sekretar za odbranu Pit Hegset“, rekla je Đurović.
Autor izveštaja i nekadašnji istraživački novinar Daglas Pasternak upozorava da glavni problem nije samo prisustvo bogatih u američkoj vlasti, već ogromna količina novca koja se ne može lako odvojiti od javne funkcije. Prema njegovim rečima, granica između privatnih poslova i državnih obaveza ovih funkcionera više nije jasno definisana. Reč je o ljudima koji danas vode ključne federalne agencije i resore – od finansija, trgovine i energetike, do obrazovanja, unutrašnje bezbednosti i socijalnog osiguranja.
„Problem je u tome što imaju toliko novca i imovine da je konflikt interesa gotovo neizbežan. Povezani su sa brojnim entitetima u vladi u kojoj istovremeno i rade, i tako donose korist ili svojim bivšim poslodavcima, ili uvećavaju vrednost imovine kojom i dalje raspolažu. Drugi problem koji smo uočili, povezan je sa dosadašnjom praksom, da predsednik i njegovi saradnici svoju imovinu i novac povere na upravljanje nezavisnom fondu, kako više ne bi odlučivali o novcu i imovini. Na taj način, zbog sukoba interesa, razdvajaju državnu funkciju od privatnih poslova. Toga danas gotovo da i nema u Trampovoj administraciji, iako pravila i dalje važe i neki ih poštuju. Predsednik je svoju imovinu dao na upravljanje svojim sinovima, umesto nezavisnom fondu. I dalje ima vlasnički udeo, a tako su postupili i mnogi drugi u administraciji“, kaže Pasternak.
Osim potencijalnog sukoba interesa, istraživači organizacije Public Citizen ukazuju i na direktnu vezu između finansiranja kampanje Donalda Trampa i kasnijih imenovanja na visoke državne funkcije. Novinarka Jovana Đurović navodi da je zabeleženo bar 30 takvih slučajeva. Među najistaknutijim primerima su novi ministar finansija Skot Besent, ministar trgovine Hauard Lutnik i ministarka obrazovanja Linda Mekmen, koji su donirali desetine miliona dolara Trampovom „MAGA“ i drugim povezanim političko-akcionim komitetima pre nego što su postati članovi njegovog kabineta.
„I meni je, recimo, bio interesantan primer sadašnjeg direktora NASA-e, Džereda Ajzekmena, kojeg je Tramp prvi put nominovao na tu funkciju u decembru 2020. godine. I onda iz nepoznatih razloga povlači njegovu nominaciju u maju 2025. i ponovo ga postavlja na to mesto u septembru 2025. godine. Između maja i septembra, kako je utvrdio Public Citizen, Džered Ajzekmen je uplatio oko tri miliona dolara Trampovoj kampanji“, kaže Jovana Đurović.
NASTAVITE SA ČITANJEM I POGLEDAJTE VIDEO NA — insajder.net