Početak školske godine znači i mnogo više dece na ulicama, ali i posebna pravila za vozače u zonama škola. Damir Okanović iz Komiteta za bezbednost u saobraćaju apeluje na vozače da uspore u blizini škola i ističe da iako se čini da je 30 kilometara na čas presporo, ovo ograničenje oprašta detetovu grešku ukoliko istrči na ulicu i daje mu šansu da preživi u slučaju saobraćajne nezgode.
Okanović je u razgovoru za N1 istakao da se jedna od najopasnijih situacija u saobraćaju, u kojima deca i najčešće stradaju, dešava kada dete započne prelazak ulice na pešačkom prelazu i jedno vozilo se zaustavi, a drugo u susednoj traci nastavi da se kreće i tako udari dete
„Vozači, kada vidite da se jedno vozilo zaustavlja to znači da je tu pešak. Morate da se zaustavite i ako ne vidite pešaka jer će se on pojaviti i u suprotnom ćete ga udariti. To važi i za kretanje u istom smeru u kojem je vozilo koje se zaustavlja i u suprotnom smeru“, rekao je Damir Okanović povodom 1. septembra i početka školske godine.
On je ponovio da se ovakve nezgode često dešavaju i kod autobuskih stajališta, kada se od autobusa ne vide pešaci koji su krenuli da prelaze ulicu.
„Pešački prelaz je mesto na kojem imate razloga da očekujete dolazak pešaka. To što ne vidite pešaka, ne znači da možete da nastavite brzinom kao da ga nema“, kazao je Okanović.
Kada je u pitanju ogrnaičenje brzine od 30 km/h u zoni škole, sagovornik N1 objašnjava da ova brzina garantuje najveću šansu da oprostimo grešku deteta, ako je istrčalo na kolovoz za loptom ili drugarom.
„Ako udarimo dete pri brzini od 30 km/h velike su šanse da će dete preživeti sudar i bez većih posledica. Ako bude veća brzina nećemo oprostiti detetu njegovu grešku jer ćemo ga poslati ili u bolnicu ili na neko još gore mesto“, upozorio je Okanović.
On je ukazao i na druge probleme u saobraćaju koji utiču na bezbednost dece. To su neosvetljene ulice, ulice bez trotoara zbog čega su deca prinuđena da idu kolovozom ili ulice u kojima su trotoari u potpunosti zauzeti parkiranim automobilima, a nadležni ne čine ništa da nepropisno parkiranje spreče.
Kada je u pitanju osposobljavanje i vaspitanje dece za samostalno učešće u saobraćaju, sagovornik N1 kaže da se to ne završava kada procenimo da je dete dovoljno sposobno da samo ide u školu i nazad.
Napominje da u saobraćaju ne stradaju đaci prvaci, već starija deca koja su ušla u rutinu i smatraju da su bezbedna. Zbog toga poručuje roditeljima da s vremena na vreme razgovaraju i sa starijom decom, da ih pitaju o opasnostima koje uočavaju u saobraćaju i podsećaju na pravila.