Desanka Maksimović, poznata po pesmama, pričama i romanima ispunjenim stihovima i rečenicama o ljubavi, dobroti prema svetu, prirodi i ljudima, godinama je radila kao prosvetna radnica.
Radila je kao nastavnica u gimnaziji u Obrenovcu, zatim u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu, a bila je i učiteljica u učiteljskoj školi u Dubrovniku.
Zašto nije davala jedinice đacima?
„Nisam se radovala, niti sam davala jedinice učenicima. Pustila bih dete da sutra ili prekosutra kaže ono što sam zadala. Ne mora neko znati danas – može naučiti i za tri dana. Nisam bila toliko glupa da tražim od deteta da mora baš ‘tog’ dana znati. Znanje je znanje – pa makar se steklo i nakon pet dana.
I mogla sam, i volela sam, i htela sam da sačekam dete da nauči. Nekome je majka bolesna, nekome je otac otišao na operaciju, neko je ujutru bio istučen jer nije oprao zube… I kako da taj meni lepo odgovara? Pa ga ja sačekam, da sve te domaće nevolje prođu – pa ga onda pitam. U tom smislu nisam bila blaga – bila sam normalna“, ispričala je svojevremeno Desanka Maksimović.
Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram
„Svet bi bio lepše mesto da je više takvih“
Snimak njene izjave i danas se širi društvenim mrežama, a mnogi korisnici su oduševljeni njenim odnosom prema učenicima.
„Blago deci kojoj ste bili učiteljica“, „Kakva divna, pametna učiteljica“, „Da je ovakvih nastavnica više, svet bi bio lepše mesto“, pišu mnogi u komentarima.

