Stanje sa ilegalno odlaganim otpadom u Lici je ekvivalentno stanju požara i treba hitno reagovati, izjavio je Branimir Hakenberger sa Odeljenja za biologiju Univerziteta „Josip Juraj Štrosmajer“. Hakenberger, koji je biolog, ekotoksikolog i redovni profesor, istakao je da nalaz mikroplastike znači samo jedno – da je dokazano da otpad na području Like otpušta supstance u okolinu.
„Mikroplastika su svi polimeri plastične mase manji od pet milimetara. U pojam mikroplastike ulazi i nanoplastika, ukoliko su te čestice manje od 120 nanometara. Hemijska i biološka svojstva između mikroplastike i nanoplastike su veoma različita. Dok o mikroplastici ne postoje jednoznačni naučni radovi o tome da li i kako deluje štetno na mikroorganizme, za nanoplastiku itekako postoje dokazi. Nanočestice manje od 30 i 40 nanometara mogu prolaziti kroz biološke membrane“, objasnio je Hakenberger.
Gostujući na HRT-u, profesor je naveo da je pojam mikroplastike medijski atraktivan, ali da niko ne može sa sigurnošću tvrditi da će imati štetan učinak na populaciju ili ekosistem. Međutim, ukoliko postoji nanoplastika, njen uticaj se i te kako može proceniti kao rizičan.
„Pretpostavljamo da u ovom otpadu postoji čitav niz opasnijih hemikalija za koje ne znamo da li postoje. Verujem da voda za piće trenutno zadovoljava sve zakonske uslove, ali mi sada nemamo normalne okolnosti“, upozorio je on.
Hakenberger je ukazao da dodatni problem predstavlja to što nije poznato šta se sve nalazi u odloženom otpadu.
„Nemamo instrumentaciju niti mogućnost da analiziramo sva jedinjenja jer ih u tom otpadu ima preko 200 miliona. Napravili smo bazu podataka od 1.100 spojeva za koje je očekivano da će se naći samo u medicinskom otpadu, a znamo da takvog otpada ima u Lici. Nalazi su nepobitno dokazali da otpad emituje tvari u okolinu. Koje su to tvari i koliko ima opasnih — ne znamo, i zato treba promptno reagovati“, jasan je profesor.
On je objasnio da je jedini način da mikroplastika izađe iz podzemnih voda ispiranje, ali da se nikada ne ispere celokupna količina.
„Područje oko Gospića je specifičan krš koji je nešto manje propusan nego krš u ostalom delu Like. Kada govorimo o transportu toksičnih tvari kroz podzemlje krša, za razliku od Slavonije gde govorimo o decenijama, ovde govorimo o danima i nedeljama. Mogu se događati paradoksalne stvari – da su bunari pored samog otpada potpuno čisti, a da bunar kilometrima dalje bude zagađen tim istim otpadom“, rekao je.