Sam Norton je bez sumnje uradio dovoljno da se nađe na listi najboljih glumaca u poslednjih 30 godina.
Četvorostruki nominovani za Oskara, kritičari ga često nazivaju najboljim svoje generacije, i jasno je zašto kada se pogleda lista njegovih uloga. Gde god da pogledate, tu su vrhunski filmovi: Američka istorija Iks, Borilački klub, Hotel „Grand Budapest”, Birdman.
Norton je izgradio karijeru radeći sa gotovo svim najboljim rediteljima (Kristofer Nolan, Dejvid Finčer, Ves Anderson) i čini se da se potpuno preobražava u svaki lik koji tumači, bez obzira na žanr, a bilo ih je mnogo, prenosi Farout magazin.
Ipak, iznenađujuće, imao je period zastoja nakon 20 godina gotovo neprekidnog uspeha, pa je 2016. godine, nakon što je radio glasovnu ulogu u apsurdnoj, ali popularnoj animaciji za odrasle Sausage Party Seta Rogena, dobio ulogu u emotivnom filmu Vila Smita Kolateralna lepota.
Objavljen u decembru te godine, ovaj fantastični dramski film bio je zamišljen kao praznični hit u SAD koji će privući publiku u bioskope i postati praznični klasik poput Divnog života, u kojem Smitov lik, marketinški stručnjak, doživljava tragediju i piše pisma „ljubavi, vremenu i smrti” tražeći odgovore na velika životna pitanja. U filmu igra i Kejt Vinslet, a iako je ostvario solidan uspeh na blagajnama, kritika ga nije dočekala naročito dobro.
Norton nije bio potpuno siguran da li da prihvati ulogu, rekavši za Carbondale Times: „Kada sam prvi put čuo za film, moja početna reakcija bila je pomalo snobovska. Pomislio sam: ‘Ne želim da budem u tim studijskim prazničnim filmovima koje izbacuju na traci.’ Ali kada sam pročitao scenario, bio sam prilično dirnut. Dotaklo me je ono stanje kada se, iz nekog razloga, na kraju godine svi malo zamislimo.”
Dodao je: „Pomislio sam na (zvezdu filma Divan život) Džimija Stjuarta. Od svih glumaca tog doba, on mi je omiljeni. Ima tu sposobnost da bude sjajan u duhovitim, brzopoteznim dijalozima, i da se kreće kroz te tipične zaplete starog Holivuda kao plesač stepa. Ali kada se sve preokrene i dođe do ključnih trenutaka kada je priča zaista o nečemu, on zaista ima težinu.”
Upravo je Stjuartova sposobnost da utiče na publiku bila presudna da Norton prihvati ulogu, a legendarna gluma u filmu Frenka Kapre iz 1946. ostaje za sva vremena – spajajući izuzetno mračne teme ekonomskog sloma i samoubistva sa slatkastim porukama o porodici, zajedništvu i na kraju iskupljenju.
Džejms Stjuart je tokom duge karijere bio nominovan za Oskara pet puta, osvojivši dva. Pored rada na četiri filma sa Alfredom Hičkokom, uključujući kultne trilere Vrtoglavica i Prozor u dvorište, podjednako uspešno je igrao i u nagrađivanim komedijama i vesternima.