Donald Tramp je postao toliko politički toksičan u Evropi da ga čak i njegovi najbliži ideološki saveznici sve više doživljavaju kao teret.
„Moramo da se držimo distance“, rekla je francuska poslanica Marin Le Pen svojim kolegama iz krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja na sastanku u utorak, rekao je visoki stranački zvaničnik koji mu je prisustvovao.
Evropski desničarski populisti su se udaljavali od američkog predsednika čak i pre nego što je mađarski premijer Viktor Orban pretrpeo težak poraz na nedeljnim parlamentarnim izborima. Izbornu trku je obeležila višestruka Trampova podrška, a poslednjih dana i poseta američkog potpredsednika Džej Di Vensa.
Orbanov poraz, u kombinaciji sa posledicama rata u Iranu i Trampoviom sukobom sa papom, ubrzao je njihovo povlačenje.
Dok neki vide prednosti u održavanju veza sa Trampom, „u specifičnom kontekstu izbora, to nije posebno obećavajući pristup“, rekao je Torben Braga, poslanik krajnje desničarske stranke Alternativa za Nemačku, koji je član Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga, nemačkog parlamenta.
Za italijansku premijerku Đorđu Meloni Trampovi napadi na papu Lava bili su prekretnica. Ali, stajanje na stranu Svetog oca bilo je i pitanje političke pogodnosti za nju, s obzirom na njenu katoličku bazu podrške i činjenicu da Evropljani od Bolonje do Budimpešte krive američkog predsednika za sukob na Bliskom istoku i rastuće cene energije, piše Politiko.
„[Orbanov] poraz ne može se pripisati samo zamoru birača“, rekao je visoki funkcioner Nacionalnog okupljanja kome je kao i drugima citiranim u ovom članku zagarantovana anonimnost kako bi podelio detalje privatnih razgovora. „Blizina sa Sjedinjenim Državama u trenutnom kontekstu nije dobro prošla kod mađarskih birača.“
Da bi se postavilo u najbolju poziciju za pobedu na francuskim predsedničkim izborima sledeće godine, Nacionalno okupljanje će verovatno pokušati da izbegne da bude viđeno kao blisko Trampovoj administraciji.
S druge strane Rajne, poslanici iz AfD-a zauzimaju sličan pristup, s obzirom na ključne regionalne izbore koji predstoje u septembru.
Matijas Musdorf, poslanik AfD-a, naveo je na mreži X da je „hvalisavo prikazivanje prijateljstva“ između Budimpešte i Trampove administracije, uključujući Vensovu odluku da podrži Orbana, „visilo kao kamen oko vrata [mađarskog lidera].“
Kada se Tramp vratio u Belu kuću prošle godine, činilo se da može da pojača istomišljeničke antiimigracione populističke pokrete na drugim mestima koji su se borili da steknu vlast ili ugled.
Trampova administracija je čak formalizovala svoje napore da neguje međunarodnu mrežu ideoloških saveznika kao deo svoje strategije nacionalne bezbednosti.
AfD je u početku Trampovu podršku video kao priliku da neguje legitimitet i poveća pritisak na konzervativce kancelara Fridriha Merca da ukinu nemački „fajervol“, neformalnu barijeru koja postoji od kraja Drugog svetskog rata kako bi se sprečila krajnja desnica da vlada.
Liderka AfD-a Alis Vajdel nastavila je da pokušava da održava dobre odnose svoje stranke s Trampovom administracijom, rekavši novinarima da ne vidi bliske veze sa Trampom kao teret i da veruje da je „Orban vodio veoma dobru kampanju“.
Nacionalno okupljanje Le Penove je bilo skeptičnije, s obzirom na Trampovu nepopularnost među francuskim biračima i među biračima same krajnje desne stranke.
„Još od napada na Kapitol [2021. godine nakon Trampovog poraza na izborima 2020. godine], Marin Le Pen je shvatila da nije dobra ideja previše mu se približavati. Ona je veoma oprezna i držala je distancu“, rekao je bivši zvaničnik rivalske krajnje desne grupe.
Bliske veze sa Vašingtonom „mogu biti teret i pogrešno se protumačiti“, ponovio je jedan od bliskih saveznika Le Penove. „Volimo naše prijatelje u Vašingtonu, ali ne želimo da nam govore šta da radimo.“
To ne znači da Le Penova nije prigrlila administraciju kada joj je to odgovaralo. Luj Aliot, gradonačelnik Perpinjana, predstavljao je Nacionalno okupljanje na komemoraciji ubijenom desničarskom podkasteru Čarliju Kirku prošle godine. A Le Penova i predsednik stranke Žordan Bardela bili su među raznim francuskim političkim liderima koji su prihvatili pozive da se sastanu sa američkim ambasadorom u Francuskoj Čarlsom Kušnerom.
Visoki zvaničnik Nacionalnog okupljanja, čija je izjava već navedena u ovom tekstu, rekao je da sastanak sa Kušnerom „pokazuje da smo sposobni da razgovaramo sa velikim svetskim igračima“.
Orbanovo nasleđe
Američko-izraelski rat sa Iranom izazvao je obračun među Trampovim ideološkim saveznicima, a rukovodstvo AfD-a se sve više distancira od njegove američke administracije.
Ali je ostalo mnogo Orbanovog nasleđa, što krajnja desnica može da nastavi.
Orban je pružio obrazac za populističku agendu u Evropi – konfrontacioni stav prema institucijama EU i napadi na vladavinu prava i na medijski pejzaž. Mnoge nacionalističke stranke širom bloka prihvatile su takvu taktiku kod kuće.
Ti stavovi nisu nužno koštali Orbana izbora; mnogi kreatori politike krajnje desnice pripisuju pobedu Petera Mađara njegovom fokusu na korupciju i osnovna pitanja.
S obzirom na to da neprijateljstvo prema Briselu nije ni popravilo ni pokvarilo izbornu trku, Orbanov poraz neće značiti „kraj borbe“ protiv Evropske komisije, rekao je gore citirani bliski saveznik Le Penove.
„Potrebna nam je velika zemlja da predvodi pobunu“, rekao je saveznik. „Ako pobedimo 2027. godine, druge zemlje će slediti.“
